Partija je doktor Krste Nakić-Alfirević

Kad je Edita Sladoljev (udana za Igora Guju, a iz roda Grgurevih) rodila prvoga sina, dođe joj u vižitu doktor Krste Nakić-Alfirević i pita je kako će se mali zvati. “Dominik” - kaže Edita doktoru, a on će joj na to ljutito: “Ma, kakav Dominik, Nediljko nek se mali zove!”

I to pokazuje koliko je doktor drža do “svoga” roda. Domoljub. Za primjer. A rodija se on u gadnim vrimenima. Zadnje godine Drugoga rata. Četrdeset i pete. Ugleda svit u Kadinoj Glavici. Koju je volija iznad svega. I koju je uvik s ponosom spominja.

Život ga nije mazija. Zbog obiteljske situacije smistilo ga u dom. Na otoku Krku. Tamo je završija školu. Nakon koje upisuje studij medicine u Rijeci. Specijalizira ginekologiju, a radni vijek odrađuje u šibenskoj bolnici. Kroz život je brodija sa ženom Mirjanom. I njihove dvi kćeri.

Odavna san čuja za doktora Nakića-Alfirevića. Ali nisan ima neke kontakte sa njim. Godinama bi ga samo viđa u prolazu na Imperijalu. U kampu. Ja bi igra tenis sa Petrom Šunjićem, a on bi proša pored našeg terena i obavezno se javlja Petru. Medicina ih povezivala. A i život u istomu kvartu. Uvik je doktor bija na bicikli. Malo geni, malo bicikla i nemaš problema sa kilima. Oću reći da je uvik bija “šlank”.

More je posebno volija. Kupanje u moru. I zimi. Baš je bija poznat po tomu šta bi se kupa i (po) zimi.

Prije pet-šest godin upisa se doktor u vodičku knjižnicu. Dolazija bi kroz jutro. Pa bi s vrat viknija: “Ive, di je Slobodna?!” Sija bi uz prozor, da bolje vidi, prolista novinu, a onda bi “pala” partija šaha. Skoro svaku bi on dobija. Prije odlaska, posluša bi koju pismu. Na kompjutoru.

Najradije talijanske kancone. Od naših, najviše je volija Ivu Robića.

Iz knjižnice bi često iša do Žike Plastike (Blaža). U poje. Kako bi mu pomoga oko popravljanja suhozida.

Bija je puno vezan i uz vodički klub darivatelja krvi. Prvo kroz darivanje, a onda i kroz druženja na izletima. Sanja (predsjednica Kluba) nikad nije “zaboravila” na njega. Uvik bi ga se sitila kad se negdi išlo. Pa i kad je bija zadnji izlet. Do Pelješkog mosta. Bija je omiljen među darivateljima. Uz njega se uvik moglo od gušta nasmijati.

Maloprije mi je jedna vodiška nevista, Šibenka iz Mandaline, rekla da je njoj bija na jednom porodu. I da je bija baš super. Kad mu je rekla da živi u Vodicama, ovako je odreagira: “U Vodicama!? Tamo ti niko ne vaja! Osim Boysa (Ratko Bilan)!” E, sad, reka bi čovik na to da Krste baš i nije volija Vodičane. A, ja dobro znan da nije tako. Jer, to šta je reka, bilo je baš u njegovom stilu. Zafrkantski. Uostalom, Vodice su bile njegov odabir. I zato će nam puno faliti. Jer, bija je dobar i drag čovik. A, i sve je manje na svitu takvih originala.

U ime vodičke knjižnice, njegovih darivatelja, a i svih koji su doktora poznavali, obitelji Nakić-Alfirević izražavam iskrenu sućut.

Pogreb doktora Krste Nakića-Alfirevića održat će se na mjesnom groblju u Kadinoj Glavici, u utorak (12. prosinca) u 14 sati.