Zbirka je podjeljena na tri dijela: Faustov otok, Rajski otok, te Otok ljubavi. Autorica na trenutke na rubu sna i jave, kroz sjećanja svojih predaka, pokušava stihovima oživjeti kako povijest težačkog života na otoku, kada filoksera u ovom slučaju kao realitet ali i kao metafora progovara o bijegu i u isto vrijeme javlja se u njoj bojazan za sudbinu potomstva. Jednako tako stihuje i o kulturi vina pišući u jednom stihu " na dnu svake mudrosti koje je čovjek naučio od domaćeg vina i kulture jest činjenica da treba voljeti život".
Vinski postulati u Vesninim stihovima su s mjerom, oni odzvanjaju nakon razvratnih jematvi, ponegdje taj njen stih erotizira krš, gradira se, bira se užitak... i na koncu poezija se pije kao vino, kaže autorica.
"Uvojci loze s putenim grozdovima ulaze u rajske freske vrlih majstora romanike". Kako je sama autorica rekla, pišući ovu zbirku, negdje bliže predačkim kostima, otok joj se prosuo po dlanu i kao rodoslov u crkvenom arhivu, među tomovima knjiga, tražeći svoj "krsni list", prekoračuje imaginarne granice, upusujući neki svoj Periodos ges prilažući svoju kartu otoka i rodoslovlja, legendarnih priča i mitova.
No, vjerujući u neku bolju budućost piše "Iz žile ćemo iščupati najbolji genom. Još samo zemlja da je rodna, loza će se vinuti, grozdovi naresti". Jer upravo ovdje na otoku Prviću "...priroda je veličanstvena u svojoj snohvatici, kada je odmjerila gutljaj za svakoga", a "eolski vjetrovi nose miris pripadanja".
- 1
- 0
- 0
- 0
- 0
- 0