Katarina Juričev-Barbin: "Želja mi je da baka nastavi živjeti kroz moje stihove"

14. kolovoza u 19 sati, na godišnjicu smrti njene bake Mirjane Juričev-Barbin, u Gradskoj knjižnici Vodice njoj u čast, njena unuka Katarina predstaviti će pjesme koje joj je pisala za života i nakon što ih je napustila.

Želja joj je da baka nastavi živjeti kroz njene stihove, kao što joj je i obećala u svojoj pjesmi „Prije nego što odeš“

Ovo je prvo Katarinino javno predstavljanje pjesama.

- Sretna sam jer baš u knjižnici imam svoje prvo predstavljanje poezije. Njihov sam član od svoje desete godine pa su na neki način bitan dio mog odrastanja. Od malih nogu sam pravi knjigoljubac te sam od njih dobila nagradu za najčitatelja sa svojih 13 godina – započela je razgovor Katarina Juričev – Barbin.

Ovo predstavljanje za Katarinu je od posebne važnosti. 

Ne samo jer je prvo, već je to predstavljanje koje je odlučila posvetiti svojoj baki Miri.

- 14. kolovoza u 19.00 sati, na godišnjicu njene smrti, u Gradskoj knjižnici Vodice njoj u čast predstavit ću pjesme koje sam joj pisala za života i nakon što nas je napustila. Predstavit ću 5 pjesama. Tri koje sam napisala nakon što nas je napustila i dvije pjesme koje su nastale dok je bila živa. Želim publici predstaviti priču o jednoj ženi koja je bez obzira na životne nedaće zadržala dobro srce i osmijeh na licu te da se još dugo pamti njeno postojanje. Bilo bi mi drago kad bi i drugi osjetili emociju koju sam i ja osjećala prilikom pisanja. Uz pjesme posvećene baki predstavit ću i svoju stariju poeziju. Pet pjesama. Pjesme su to još iz vremena osnovne škole kad sam pisala o svojim rodnim Vodicama – rekla je.

Osim što piše i pronalazi inspiraciju o i u svojim rodnim Vodicama, osamnaestogodišnja Katarina, inspiraciju pronalazi u dragim osobama, emocijama i usputnim događajima.

I tako još od malena. Aktivnije od svoje 13. godine.

- U svojoj privatnoj zbirci brojim više od 200 napisanih pjesama. U zadnje vrijeme volim pisati dubokoumne pjesme i pjesme koje proizlaze iz životnih vrijednosti koje sam spoznala tijekom svog odrastanja. Kad mi dođe inspiracija, ne treba mi puno da svoje misli pretočim u stihove. Bude mi dovoljno par minuta da napišem pjesmu - nastavlja.

Kada je nadahnuta u jednom danu napiše  i nekoliko pjesama, no ima i perioda kad nema nadahnuća i motivacije pa pušta da samo dođu.

Katarina je učenica 4. razreda smjera Agroturistički tehničar u Šibeniku, polaznica dramske grupe u šibenskom kazalištu, voli fotografirati i pisati scenarije, no  najveća ljubav joj je ipak pisanje poezije.

- Pišući, moj unutarnji svijet dobiva glas kroz riječi i ponaša se kao dobar prijatelj koji mi pomaže izraziti se – rekla je.

Glas je to koji joj je pomogao da izrazi ljubav prema svojoj baki. Da izrazi bol i tugu, da se oprosti od žene koja je pretvarala sve oko sebe u bolje ljude i željela da svaki čovjek bude sretan i dobar.

- Želja mi je da baka nastavi živjeti kroz moje stihove kao što sam joj obećala u pjesmi „Prije nego što odeš“ - zaključuje mlada pjesnikinja.