Pon30Ruj2024

Obilježena 33. godišnjica pogibije zapovjednika Ivana Vurušića

Danas, 30. rujna 2024. godine, u Vodičkom zaleđu kod brda Mrdakovice, udruga 1. A Satnije 113. brigade ZNG-a zajedno sa braniteljskim udugama iz Vodica, obilježila je 33. godišnjicu pogibije zapovjednika Ivana Vurušića, vođe Međimursko-Dalmatinskog samostalnog voda. Ova godišnjica okupila je članove brigade, suborce i prijatelje, koji su se prisjetili hrabrog zapovjednika, koji je svoj život dao u borbi za slobodu Hrvatske.

Arhivska fotografija

Danas, 30. rujna 2024. godine, u Vodičkom zaleđu kod brda Mrdakovice, udruga 1. A Satnije 113. brigade ZNG-a zajedno sa braniteljskim udugama iz Vodica, obilježila je 33. godišnjicu pogibije zapovjednika Ivana Vurušića, vođe Međimursko-Dalmatinskog samostalnog voda. Ova godišnjica okupila je članove brigade, suborce i prijatelje, koji su se prisjetili hrabrog zapovjednika, koji je svoj život dao u borbi za slobodu Hrvatske.

Ivan Vurušić, iako rodom iz Međimurja, koje nije bilo zahvaćeno ratnim sukobima, došao je na dalmatinsko ratište s uvjerenjem da se domovina brani u svakom njezinom kutku. „Naš brat Ivan, iako je Međimurac gdje se nije vodio rat, došao je na naše područje, u krš Dalmacije, jer je smatrao da se domovina brani u svakom kutku zemlje. Slobodom želio je usrećiti svoje najbliže, međutim nije ju dočekao. Zato je naša sveta dužnost prisjećati se njegove ljubavi i žrtve,“ izjavio je Dragan Toljan iz udruge 1. A Satnije 113. brigade ZNG-a, podsjetivši kako je važno da ovo mjesto ostane trajni spomen na Ivanovu žrtvu i sve branitelje koji su dali život za domovinu.

Prisjećanju tužnog događaja pridružio se i Ivanov suborac Janko Zelko, koji je preživio kobni trenutak u kojem je Vurušić poginuo. Zelko se prisjetio dana kada su iz Čakovca krenuli prema dalmatinskom bojištu. „Krenuli smo iz vojarne u Čakovcu 28. rujna 1991. godine, negdje oko 17 sati, s kamionom i autobusom. Putovanje je bilo dugo i naporno, ali smo naposljetku stigli u Vodice, gdje smo se smjestili i započeli pripreme za odlazak na bojišnicu,“ rekao je Zelko. Na položaju uz cestu Benkovac-Zaton dogodila se tragedija, kada je njihova jedinica naišla na minsko polje. Prilikom pokušaja da napuste opasno područje, zadnja mina je aktivirana. Vurušić je poginuo, a suborci Novak Drago, Rošoci Stjepan i Janko Zelko su ranjeni.

„Probudio sam se nekoliko dana kasnije u Šibenskoj bolnici, zamotan kao mumija, ali živ,“ prisjeća se Zelko. Danas, 33 godine kasnije, bol i sjećanje na tog hrabrog čovjeka i dalje su živi među njegovim suborcima.

Na kraju komemoracije, Dragan Toljan iz udruge 1. A Satnije 113. brigade ZNG-a apelirao je na grad Vodice i udruge: „Iz udruge apeliramo na grad Vodice i udruge iz Vodica da se njegovo ime postavi na spomenik braniteljima kod pošte, kako bi se trajno sačuvala uspomena na njegovu žrtvu.“

Ova obljetnica ne samo da podsjeća na veliku žrtvu Ivana Vurušića, već i na sve branitelje koji su nesebično stali u obranu Hrvatske, ostavljajući trajni trag u povijesti naše zemlje.

TVOJA REAKCIJA NA ČLANAK
  • 6
  • 1
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0