Svestrani Miljenko Antulov: Soboslikar po struci, kulturnjak u duši

Svestrani umirovljenik, član dramske amaterske družine Centra za umjetnost i kulturu Vodice, ove će subote, 07. prosinca s početkom u 20.00 sati, premijerno izvesti predstavu „Zovem se Judita, Judit se zovu ja“.

Pripala mu je uloga knjižničara. Rodom je iz Zatona, vodičkih korijena. Osim što glumi, predsjednik je Muškog pjevačkog zbora Sv. Mihovil, član je Pjevačkog zbora Lira, pjevao je gotovo dva desetljeća u šibenskom "Kolu". S čime još sve krati umirovljeničke dane, otkrio nam je  ovaj vremešni gospodin.

Miljenko Antulov rođen je 1954. godine u Zatonu. Umirovljenik je, ali ni malo ne miruje. Svira, pjeva, glumi. 

- Ja sam u kulturi odavno. Po struci sam soboslikar, ali gluma, mandolina truba i harmonika, pjesma su ono moje nešto. Bavljenje s glumom započelo je raznim skečevima, a potom su uslijedile uloge u predstavama.

Konkretnija uloga mi je pripala u predstavi "Sumnjivo lice". Prvo sam glumio Alesku Žunjića, pa potom Pantića. Bez problema sam se snašao u ulogama.  I tako je sve to nekako ozbiljnije, onako amaterski, i krenulo 1978. godine – priča nam Antulov.

Od tada je tesao svoje glumačke vještine i ponuđena mu je uloga knjižnjičara u predstavi „Zovem se Judita, Judit se zovu ja“. Nije mu bila ni malo jednostavna, ali to nije omelo svestranog Antulova da neumorno vježba.

- Tekst sam u cijelosti trebao naučiti na pamet. Nije bilo improvizacije. Izvorno se radi o tekstu na staroj čakavici, ali je prilagođen hrvatskom jeziku. Posebno je u samoj predstavi što atmosferu stvaraju glasovi poznatih glumaca. Probe smo imali dva, a ponekad i tri puta tjedno. Još nam preostaje generalna proba pred samu predstavu. Ja sam dao sve od sebe i nadam se da će gledatelji biti zadovoljni  - dodaje. 

Antulov nije samo aktivan u mirovini. U mladosti je sudjelovao u raznim omladinskim akcijama, podučavao je limene instrumente, bio je dobrovoljni darivatelj krvi.

Više od četrdeset godina glazbar je u Zatonu, član je DVD-a Zaton, član je vodičkog zbora Lira, zapiva i u šibenskim "Šuštinama" i predsjednik je muškog pjevačkog zbora "Sv. Mihovil". 

Iako Zatonjanin, u Vodicama je često. Ne samo jer su mu u srcu, već i korijeni su mu vodički.

- Dvi babe i jedan dida su mi iz Vodica. Od kad znan za se u Vodicama san i uvik tu dolazim. Tako sam jednom prilikom gledao probe Amaterske družine i evo me već pet godina s njima – zaključuje.

Za dugogodišnji doprinos i razvoj zborskog pjevanja, 2015. godine nagrađen je Plaketom grada Vodica. 

Ove subote s početkom u 20,00 sati zajedno sa svojom družinom pokazat će se na daskama koje život znače, u Vodicama.