Vodički župnik don Franjo Glasnović ponovno u rodnom Janjevu nakon 33 godine

Don Franjo Glasnović, vodički župnik, posjetio je svoje rodno mjesto Janjevo na Kosovu nakon više od tri desetljeća.

Rođen u Janjevu, don Franjo je 1990. godine sa svojom obitelji preselio u Hrvatsku, točnije u Šibenik. Njegov povratak u Janjevo bio je emotivno putovanje, koje je uključivalo posjete brojnim značajnim mjestima kao što su Marijansko svetište u Letnici, Pešter, Stublo i druga.

Tijekom svog boravka, don Franjo je slavio svetu misu u svetištu Majke Božje Letničke u Letnici. Osim toga, na blagdan sv. Sebastijana, sudjelovao je u hodočašću u Pešter, mjesto udaljeno desetak kilometara od Janjeva. U Janjevu, u župnoj crkvi sv. Nikole, predslavio je svetu misu, što je bilo posebno značajno jer je to bila njegova prva misa u Janjevu nakon 20 godina svećeničke službe.

Ivo Kronja, snimatelj za Šibensku biskupiju, zabilježio je ovaj povijesni trenutak i napravio video prilog. U nastavku donosimo dio razgovora između Ive Kronje i don Franje Glasnovića, a vas pozivamo da pogledate video.

Ivo Kronja: Nakon 30 godina i više došli ste ponovo u mjesto odakle ste potekli. Došli ste u Janjevo. Možete li na početku razgovora reći kako je bilo doći u Janjevo, kakav je osjećaj doći u rodni kraj?

Don Franjo Glasnović: Najprije pozdravljam sve naše gledatelje i vas. Zahvaljujem na prilici da budem gost u vašoj emisiji i podijelim iskustva i svjedočanstva posjeta Janjevu, Kosovu, Letnici i drugim mjestima. Prošlog vikenda i nekoliko dana prije toga, osjećaji su bili pomiješani. Prije puta, a onda i nakon povratka, doživio sam radost ponovnog susreta. Kako sam i rekao na svetoj misi u Pešteru, gdje smo proslavili blagdan svetog Sebastijana, bilo je mnoštvo vjernika i hodočasnika kako iz Hrvatske, tako i iz okolnih mjesta. Bilo je lijepo vidjeti neka stara, ali i neka nova lica, doživjeti zajedništvo susreta vjere. Ali i vidjeti da se Kosovo mijenja, da nije više isto kao kada sam otišao prije rata 90-ih. S druge strane, uvijek postoji žal za prošlim vremenima, ali i radost zbog ovih vremena. Osnažen onim što sam vidio, nastavljam dalje svoj život.

Ivo Kronja: Kako je danas život ljudi u Janjevu? Kakav je život u Janjevu i koliko ljudi ima u Janjevu?

Don Franjo Glasnović: U Janjevu je ostalo negdje stotinjak vjernika Hrvata. Ali tamo su i drugi vjernici, katolici Albanci, koji su manjina i kojima je potrebna pomoć. Tamo je ostao župnik don Mato, koji se brine o njima, kako za duhovno, tako i za materijalno. Kosovo se razvija. Pohodio sam Marijansko svetište u Letnici, koje ima malen broj vjernika Hrvata, ali tu su i drugi. Također, posjetio sam Stublo, mjesto gdje žive Albanci katolici. Malo mjesto kao Janjevo oživi kad dođu hodočasnici iz Zagreba i Hrvatske, posebno za svetog Sebastijana zimi, za svetog Nikolu 09.05. i najviše oko Velike Gospe, kada se mnogi upute prema Janjevu hodočasteći u Letnicu Gospi Letničkoj.

Ivo Kronja: Bili ste u župnoj crkvi u Janjevu i tamo ste imali misu. Vežu li vas uspomene iz djetinjstva za tu crkvu?

Don Franjo Glasnović: Kao dječak doživio sam tu crkvu na jedan način, kao ministrant, a sada kao svećenik. Nakon 20 godina moje svećeničke službe, prvi put sam slavio svetu misu u Janjevu. Zahvalio sam Bogu i za život, za sve one ljude koji su sada tu i koje sam poznavao, za sve naše pokojne, i molio sam za snagu vjere, kako osobno, tako i za sve naše hrvatske obitelji, vjernike koji su tamo.

Ivo Kronja: Ovom prilikom dobro je spomenuti i vašeg djeda Tunu, koji je svoju žrtvu podnio za crkvu. Uvijek je rado se žrtvovao i davao sve za crkvu.

Don Franjo Glasnović: Spomenuli ste moga djeda, koji je stvarno pokazao snagu vjere, ali i odvažnost u važnim trenucima. Posebno sam se toga sjetio tamo gdje je moj djed branio u crkvi biskupa 1948. u Letnici, u tom Marijanskom svetištu, ali i on je pokazao snagu vjere i u Janjevu kad je trebalo. Ono što je dao crkvi i kao sakristan, ali puno toga što je napravio, možda je najvrijednije ono što nam je ostavio - svojoj djeci, prije svega nama unucima, da uvijek budemo vjerni Bogu, ali da znamo svoj identitet, tko smo i što smo, da su nam korijeni hrvatski i da je naš identitet povezan s hrvatskim narodom.

Ivo Kronja: Koliko je vas Janjevce crkva očuvala sva stoljeća u Janjevu među tuđinskim narodima? Koliko upravo crkvi zahvaljujete svoj opstanak i opstojnost?

Don Franjo Glasnović: Crkva je definitivno odigrala ključnu ulogu. Ona je bila ta koja je okupljala ljude i razvijala duhovnu svijest da smo pripadnici Katoličke crkve. Ali isto tako, crkva je razvijala svijest i identitet hrvatskog naroda, očuvala je hrvatski jezik i kulturu. Mnogi svećenici iz Hrvatske koji su djelovali na Kosovu doprinijeli su tome da ostanemo vjerni svojoj crkvi, ali i svom hrvatskom narodu. Najbolju sliku i vrijednost Janjeva najbolje je izreći jednom rečenicom koju sam dobio ovih dana od svećenika franjevca profesora: "Janjevo je mitska zemlja." Kad gledamo tu povijest našeg naroda, Janjevo ima više od sedam stoljeća, koja je bila i slavna i burna povijest. Povijest koju treba doživjeti u radosnim i teškim trenucima i stalno nas poziva da ostanemo vjerni onome što su živjeli naši stari, a to je vjera u Isusa Krista i pripadnost Katoličkoj crkvi, ali isto tako svijest o kulturi i povezanosti iz onoga što proizlazi iz hrvatskog naroda, to jest pripadnosti hrvatskom narodu.

Ivo Kronja: Najbolju privrženost Janjevaca Katoličkoj crkvi i Isusu Kristu svjedoče i brojna duhovna zvanja iz Janjeva. Koliko danas ima svećenika, redovnika i redovnica porijeklom iz Janjeva?

Don Franjo Glasnović: Janjevo je uvijek bilo otvoreno duhovnim zvanjima i kroz svoju povijest. Danas, većina njih je ovdje u Hrvatskoj. Ima oko 38 svećenika rodom iz Janjeva, a više od 25 redovnica. Uvijek je bilo važno da u našim obiteljima razvijemo duh vjere, a iz tog duha okruženja života proizašlo je mnogo duhovnih zvanja.

Ivo Kronja: Dva Janjevca su proteklih nekoliko godina postali biskupi. Koliko to znači Janjevačkoj zajednici i vjernicima?

Don Franjo Glasnović: To je svakako čast, radost i ponos, ali i plod onoga što su Janjevci dali kroz svoju povijest. Biskup Petar Palić u Mostarsko-Duvanjskoj biskupiji i Biskup Roko Glasnović Dubrovačkoj biskupiji su izraz te ponosne tradicije. Uvijek nam je drago susresti se i osnažiti se u vjeri.

Samo bih želio spomenuti da, uz duhovna zvanja, imamo i dva mučenika koji su s Kosova: blaženi Serafin Glasnović Kodić i blaženi Anton Muzić. To je snaga vjere onih koji su živjeli na Kosovu.

Ivo Kronja: Vjernike iz Janjeva krasi otvorenost daru života. Koliko je taj dar života Janjevce očuvao kroz povijesti, a koliko ih i danas čuva?

Don Franjo Glasnović: Otvorenost životu je bila i ostaje ključna za Janjevce. Mnogobrojne obitelji s puno djece su odraz te otvorenosti. U vrijeme župnika Bakovića, sedamdesetih godina, papa je pohvalio majke koje su imale više od deset, neke čak i do petnaest djece. I danas, iako je broj manji, ima hvala Bogu brojnih obitelji u Kistanju i u Zagrebu koji su otvoreni životu. Narod i vjernici koji su otvoreni životu sigurno imaju svoju budućnost. Snaga se, vjerujem, očituje upravo u darivanju života. Bog nam daruje život kao najveću vrijednost, a mi kao vjernici vjerujemo da taj život živi upravo kroz vjeru i rađanje potomstva.

Na kraju, ako mogu ovdje spomenuti riječi našeg blagopokojnog don Nikole Dučkića, našega župnika koji je dugo godina bio i na Kosovu, župnik u Janjevu, Letnici i ovdje u Kistanju. On je rekao jednu znakovitu rečenicu: "Mi smo u Janjevu, među drugima, među Albancima, muslimanima i Srbima, sačuvali svoju vjeru." Don Nikola se zapitao, a to pitanje je aktualno i za nas koji živimo u Hrvatskoj: "Hoćemo li u katoličkom Zagrebu, katoličkoj Hrvatskoj, nominalno sačuvati svoju vjeru?" To je pitanje za naš identitet i kako onaj vjerski, tako i nacionalni, ali i za svjedočanstvo vjere i možda najviše.