Pon29Sij2024
Information
Video

Svjetlo i radost redovničkog života - Razgovor s sestrom Klarom Pavlović

Povodom nadolazećeg Dana posvećenog života, Ivo Kronja za šibensku biskupiju snimio je video razgovor s sestrom Klarom Pavlović.

Povodom nadolazećeg Dana posvećenog života, Ivo Kronja za šibensku biskupiju snimio je video razgovor s sestrom Klarom Pavlović.

U ovom nadahnutom intervjuu, sestra Klara dijeli svoje spoznaje i iskustva o životu redovnice u suvremenom društvu. Govorila je o radostima i izazovima redovničkog života, svojoj ulozi u Crkvi i osobnom iskustvu življenja u posvećenju i molitvi. Cijeli video razgovor možete pogledati u članku, a u nastavku donosimo transkript za sve one koji više vole čitanje.

Ivo Kronja: 

Vidim kod vas vodičkih redovnica balkon i slar pun cvijeća. Oslikava li u u zimskom periodu ovaj slar stanje kod vas redovnica u ovoj župi i kako je danas biti katolička redovnica?

Sestra Klara Pavlović:

Hvaljen Isus i Marija, dragi gledatelji vjerske emisije šibenske biskupije „Riječ i nada“. Sve od srca pozdravljam franjevačkim pozdravom Mir i dobro.

Znamo da je sveti Franjo zaštitnik ekologije i prirode i mi ovdje sestre Franjevke od bezgrešne u Vodicama djelujemo u tome duhu, da se nekako i naša kuća u kojoj se nalazimo razlikuje od drugih kuća. Zahvaljujući mojoj susestri sestri Mariji Grgat koja ovdje sa mnom djeluje i živi naš balkon cvate i u siječnju kada mislimo da je sve umrlo i po tome smo znaku i prepoznatljivi. 

Ne samo po vanjskom izgledu cvijeća, nego želimo da mi u ovoj župnoj zajednici budemo cvijeće

Ivo Kronja:

Crkveni dokumenti Pape često govore za redovnice i redovnike da su svjetlo svijeta, pa je li teško biti svjetlo svijeta?

Sestra Klara Pavlović:

Biti svjetlost nije teško ako smo povezani sa svjetlošću, a znamo tko je rekao, najprije je rekao Isus, ja sam svjetlo svijeta, onda je rekao i nama vi ste svjetlost svijeta. Uistinu ovom svijetu vjetrovi pušu sa svih strana da ugase tu svjetlost, ali kad je Bogu posvećena osoba povezana sa svjetlom napisano velikim slovom ne može ništa ugasiti i zato je jako važno gajiti duhovni život, živi odnos sa Isusom Kristom i onda nema toga vjetra koji može ugasiti to svjetlo.

Ivo Kronja:

Katolička redovnica je osoba kojoj je Bog dao poslanje da u društvu i Crkvi svjedoči za Isusa Krista i njegovu poruku spasenja. Vi djelujete ovdje, u ovoj župnoj zajednici, među ovim konkretnim ljudima, a djelujete u osnovnoj školi kao vjeroučiteljica. Kako uspijevate odgovoriti na redovničko poslanje koje ste dobili od Gospodina?

Sestra Klara Pavlović:

Svaki kršćanin po sakramentu krštenja postao je Isusov učenik i dobio zadatak da svjedoči svojim životom, da je spašen i otkupljen, a po sakramentu krštenja prihvatili smo i proročku kraljevsku i svećeničku službu u našem kršćanskom životu. I upravo se ja na prvom mjestu trudim biti kršćanka, a onda kao kršćanka djelujem kao Bogu posvećena osoba da odgovorim na svoj kršćanski i redovnički poziv. Da bi uistinu mogla biti oružje u božjim rukama i odgovoriti na poslanje koje mi je Bog po mojim redovničkim poglavarima nekako zadao trudim se da ne zapustim svoj duhovni život da doista kad prođem kroz ovaj grad kroz ovo mjesto preko mene ljudi prepoznaju da je Bog prisutan. 

To nije uvijek lako, moram priznati i ne mogu sama i zato često čujem gdje mi isus kaže Klara bez mene ne možeš učiniti ništa.

Ivo Kronja:

Koliko pastoralno djelovanje donosi vama kao redovnici radosti? Kako je pastoralno djelovati, koliko pastoral može ispuniti jednu katoličku redovnicu?

Sestra Klara Pavlović:
Evo da bi sjeme posijano u zemlju donijelo rod, potrebno ga je redovito okopavati, zalijevati i to doista iziskuje žrtvu i ustrajnost. To najbolje naši ljudi znaju koji obrađuju zemlju. Tako ja to uspoređujem sa pastoralnim djelovanjem. 

Potrebno je puno strpljivosti, razumijevanja, odricanja, blagosti, razboritosti, a povrh svega ljubav. 

Predati sve u božje ruke i nikad se ne umisliti da ja pastarolno djelujem i da sve ovisi o meni, nego ja sam samo oruđe u božjim rukama. 
Bože, ja bez tebe ne mogu, ne mogu biti ni čovjek, ne mogu biti ni redovnica i ponavljam sebi ali i drugima jako je važan odnosu s bogom u duhovnom životu.

Ivo Kronja:

Koliko redovničko djelovanje donosi jednoj osobi radost? Redovnici su pozvani biti radost, pa nekako je ružno vidjeti mrku redovnicu ili redovnika.

Sestra Klara Pavlović:

Kažu psiholozi da je smijeh zdrav za psihološki, a ja ću reći za duhovni život. Meni je doista radost kad prođem kroz ovaj grad kad dođem ispred škole, kad sa svih strana čujem kršćanski pozdrav, hvaljen Isus i Marija, neko će reći, pa to je sitnica.

To za mene nije sitnica, znači da ljudi žele hvaliti Boga, Isusa i blaženu Djevicu Mariju, a ne mene. I kad čujem taj pozdrav kao da mi taj pozdrav daje još više poticaj i snagu da budem radosna, a isto tako na žalost svi smo ljudi pa kad dođu i ti trenuci malo što vi ste možda rekli namrgođenosti i žalosti, pa i tu namrgođenost i žalost predam Isusu Kristu pa kažem, gospodine, učini me, oruđem svoga mira gdje je žalost da donosim radost, evo gdje je nesklada da bude sklad. A preporučim se i u molitve svojim župljanima.

Ivo Kronja:

Redovništvo u svojoj biti ima poslušnost, poniznost, samozatajnost, žrtvu, odricanje, sve one vrijednosti koje duh današnjeg svijeta odbacuje. Koliko je izazovno živjeti spomenute vrijednoste?

Sestra Klara Pavlović:

Svaki životni poziv traži i poslušnost i poniznost i odricanje, žrtvu. Često kroz dan molim molitvu svetoga oca Franje. Svevišnji dični bože prosvijetli tminu moga srca i daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav, osjet i spoznaju da izvršim tvoju svetu i istinitu volju.  
I nekako u toj molitvi pronalazim vrijednost i vjernost svoje žrtve svoga odricanja i svojih zavjeta.

Ivo Kronja:

Bojite li se da ne podlegnete duhu svijeta?

Sestra Klara Pavlović:

Znam komu sam povjerovala kako kaže sv. Pavao i kome sam predala svoj život. Sveti Pavao u poslanici Efežanima potiče svoju zajednicu u Efezu, a potičemo, mogu reći i mene osobno.
„Braćo, sestro, posegnite za svom opremom božjom, da uzmognete u dana zla i održati se kada sve to nadvladate držite se, dakle. Vedra istinom obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira. I hod koji vodi k svetosti, a znamo da Bogu posvećena osoba teži k svetosti, uključuje i prihvaćanje duhovne borbe.“

Ako je Bog za nas tko će protiv nas? Zato u svome životu trudim se redovito hraniti i jačati svoj duhovni život. Gajiti svoj odnos s Bogom na prvom mjestu svetom liturgijom, jer euharistija je izvor i srce posvećenog života. 

I trajno Bogu posvećeni život je trajno obraćenje i nužnost čišćenja kroz sakramenat pomirenja. Uz svetu liturgiju, liturgiju časova i sakramenat ispovijedi važna je i pobožnost blaženoj djevici Mariji kome je naša redovnička zajednica posebno posvećena. Zato molitva krunice i ostale pobožnosti brane me od ovoga svijeta koji doista želi progutati nekada i nas.

Ivo Kronja:

Danas je evidentno pomanjkanje ženskih redovničkih zvanja u Crkvi, što je do toga dovelo po vama?

Sestra Klara Pavlović:

Po mom mišljenju, za poziv je važna obitelj. I mi smo doista svjedoci da su nam obitelji u današnjem svijetu ranjene, a nažalost često i razrušene. U takvom ozračju teže se razvija sjeme zvanja, ali moramo reći da je odgovorna i župska zajednica i svećenici u župi.

Koliko oni pozivaju vjernike na molitvu i koliko cijene Bogu posvećene osobe? Krist i danas poziva mlade djevojke, a čini mi se da je kod djevojke i danas prisutan strah, odvažnost i povjerenje u Boga. Zato evo molimo svi zajedno za naše djevojke da se sa povjerenjem slobodno bace u naručje zaručnika Krista koji ih nikada sigurno neće iznevjeriti. I molimo i za naše obitelji da se otvore životu jer u obitelji čovjek već oživi zajedništvo. Ako ne bude obitelji, mislim da neće biti i časnih sestara niti svećenika.

Ivo Kronja:

Kako bi se vjernici trebali postaviti pred tim problemom pomanjkanja konkretno ženskih redovničkih zvanja? Evo meni brojni svećenici svjedoče da su sestre veliki blagoslov u župi gdje djeluju i da onaj koji nije imao sestara u župi ne zna kako je to imati časnu sestru.

Sestra Klara Pavlović:

Pa meni je drago da su svećenici sve više i više postali toga svjesni. A što se tiče vjernika laika, mislim da bi oni trebali prihvatiti tu odgovornost. Mi često našim zajednicama razgovaramo o tome i nekako kao da okrivljujemo sami sebe, kažemo da dovoljno ne svjedočimo i da je to naš problem.

A ja bih zato molila naše vjernike najprije da mole za bogu posvećene osobe, da pozitivno govore o časnim sestrama i svećenicima u svojim obiteljima, u svome okruženju, da cijene časne sestre, ne po tome što netko i kako radi, nego da cijene nas kao osobe koje smo svoj život posvetile Bogu i da preko nas dožive blagoslov, jer smo mi u njihovim zajednicama koji mole za njih koji žive zajedno s njima.

Zato dragi vjernici, hvala vam što molite za nas i evo ja se osobno preporučam da molite za mene da ja doista u Vodicama u kojem djelujem sada, budem svjetlo svijeta i sol zemlje. Da budem živo putujuće evanđelje u ovome mjestu. Sveti Franjo i naša majka Klara neka nas sve zajedno zagovaraju da svi budemo zajedno braća i sestre.

TVOJA REAKCIJA NA ČLANAK
  • 9
  • 26
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0