20 Stu 2017
    1772

Vukovarskohrvatska Kolona sjećanja 2017.

Ocjeni sadržaj
(0 glasova)
0
Ruševine nakon pada Vukovara Ruševine nakon pada Vukovara Wikipedia

U mnogim smjerovima hrvatske povijesti se ide drugačije, i ići će se, poslije 18. studenog 1991. negoli se kretalo do tada. U prvom redu ide se slobodno, neovisno, demokratski, europski, i nažalost još uvijek ne u potpunosti, hrvatski. Kao da je i mjesec studeni od tog dana postao topliji, te iznad svega svjetliji hrvatskom narodu, generaciji sudioniku i suputniku, supatniku i suvremeniku tog dana, te iznad svega hrvatskim generacijama koje dolaze.

Krunice o vratu goloruki, hrabri, i domoljubni hrvatskih branitelja, koji su tim vjerskim znakom stali pred toliko navaljivano zlo mržnje, pred srpsko crnogorske barbare, čuvale su ih da na mržnju ne uzvrate mržnjom, da se u zlu ne izjednače sa agresorskim lešinarima, i samo su tako ljudski i vojnički čistima osiguravale i osigurale pobjedu, obranu, i slobodu. A koliko su to zlo i mržnja agresora bili veliki govori i činjenica da još nisu u potpunosti nestali, ni u nešto više od ćetvrt stoljeća hrvatskog života u slobodi, u kojoj se još uvijek traga za blizu dvije tisuće grobova mučki ubijenih branitelja, i da za više od pet tisuća pobijenih u hirošimskoj tragediji Vukovara još nitko od zlikovaca i ubojica, susjeda, nije odgovarao i bio kažnjen.

Kažnjeni ne u znaku osvete, oni koji su krunicu nosili o vratu u vrijeme otpora Golijatu ne znaju za osvetu, već kažnjeni u znaku opomene da se to zlo, ta giga mržnja, to zlodjelo koje je ostavilo jednako strašnu mrlju na Europu koja je šutjela kao i na ubijeni Vukovar i Škabrnju, nikada više, i nigdje nikome ne ponovi.

Nažalost, svijet se i danas svojim nečinjenjem, svojom šutnjom kao i u to studensko vrijeme tisuću devetsto i devedeset prve, solidarizira sa tim zlikovcima. Idu tako daleko da, uz pomoć hrvatskih Juda, izjednače hrvatske žrtve sa velikosrpskim ubojicama, na hrvatskoj zemlji. Donekle u tom zločinačkom naumu i uspjevaju. Naime, u tom prljavom poslu, koji je ravan vukovarskoj tragediji, sa svjetskim interesnim centrima surađuju tajni haaški svjedoci iz Hrvatske, razbacivači državni tajni, i oni koji govore, a koji su napose ovih dana glasni kada se očekuje Drugostupanjska presuda „Hrvatskoj šestorki" u Haagu, da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

No, po ovogodišnjoj, jednoj, Koloni sjećanja sastavljena od osamdesetak tisuća branitelja, od djece, mladi, stari i žena, zapravo od cijele, Domovinske i Iseljene, hrvatski narod diljem svijeta koji je sve to pratio preko televizije, zasigurno ne će uspjeti u svojim izdajničkim nakanama. Jer u Vukovaru je danas, kao i devedeset i prve , koračala ljubav i domoljublje, koračala Hrvatska, spremna i na oprost ali nikako i na zaborav. A oni nam zaborav nameću, i brišu sjećanja, oni koji i današnju kilometarsku Kolonu sjećanja politiziraju, navodno, „brigom za one koji odlaze", a za njihov odlazak upravo su oni najodgovorniji jer su u vrijeme kad su bili na vlasti, gotovo, govorili im odlazite. Odlazite vi djeco hrvatskih branitelja, vi branitelji, vi ćuvari istine Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnje.

Stoga su nam branili, i brane sjećanja na hrvatske žrtve Domovinskog rata, koje simbolizira hirošimsko nagasakijsko stradanje, Vukovara i Škabrnje. Ne sjećati se vukovarsko škabrinjskih žrtava, bilo onih koji su pobijeni u 87. dnevnom bombardiranju grada,onih pobijenih u jednom danu u Škabrnji, ili onih pobijenih krajnje neljudski na Ovćari, ranjenika iz Vukovarske bolnice, znači ne priznavati njihov ostvareni cilj na koji su goloruki i bosi, puni domoljublja, bogoljublja i rodoljublja krenuli i doveli nas kao slobodan narod, u samostalnu, neovisnu i suverenu Hrvatsku.

Kako se, stoga, ne sjećati tog babilonskog stradanja grada i žrtava, kada nam je svima pred očima ona kolona ljudi, žena, djece i stari, koji, poniženi ispod svakog dna ljudskog dostojanstva, prolaze pored naoružanih, bradatih četnika, lešinara, velikosrba, Srba, partizana, komunista i Jugoslavena. Ne može se ta slika, koja oslikava u najgorim i najprimitivnijim ljudskim dimenzijama velikosrpskog agresora i okupatora, nićim i nikad izbrisati iz sjećanja. I ona nas opominje i poziva da je se svakog 18. studenog i javno, u zajedništvu svih naših razlika prisjetimo, te kao trajno sjećanje predamo budućnosti, hrvatskim generacijama koje dolaze u Domovini i svijetu.

Tolika agresorska mržnja, koja je u brutalnostima ubijanja, mučenja, i obimu razaranja veča od one viđene u Drugom svjetskom ratu, okupator je govorio da je to nastavak tog svjetskog sukoba završenog, tada na padu Vukovara, točno prije 50 godina, trajno opominje, jer nije teško zamisliti šta bi se dogodilo da je velikosrpski okupator imao atomsku bombu, ili neko drugo oružje za masovno ubijanje. Nagasaki i Hirošima bile bi rušilačke sitnice prema onom na što je velikosrpski agresor bio, a i dalje, spreman učiniti da je imao atomsku bombu. Pokazuje i agresorsko raketiranje glavnog grada svih Hrvata, bijelog Zagreba.

I zbog te činjenice, zbog opasnosti kakve prijete od agresora ispunjeni jedino mržnjom, kojom ih napunili svi segmenti srpskog društva, politika, vojska, šport, akademija, crkva, na svijetu je velika odgovornost kontrole naoružanja atomskim oružjem.

Svehrvatsko komemoiranje vukovarske, vukovarskohrvatske, tragedije na tragićni 18. studeni, kad su „pobjednički" umarširali okupatorski velikosrpski barbari u razrušeni grad, trabala bi biti i svjetski dan sjećanja na strahote kakve može bolesni ljudski um učiniti, opominjući svijet da ne dozvoli njegovo ponavljanje.

Za hrvatski narod vukovarsko sjećanje na žrtve Domovinskog rata u nacifašističkoj velikosrpskoj agresiji mora biti i sredstvo pobjede dviju istina kakve se nastoje nametnuti iz toga vremena. Nema dviju istina, ima samo hrvatska obrambena stradalnička istina.

A šta mogu dvije istine napraviti, koje nikako ne mogu postojati, pokazale su, u vrijeme onih koji i današnju Kolonu sjećanja politiziraju, i dvije kolone u Vukovaru na obljetnici njegova rušenja, udbaško agresorska na jednoj i domoljubno obrambena na drugoj strani. Bilo je to ponovno ubijanje i

Vukovara i žrtava, udbaško kosovska dioba, kojoj ništa nije sveto, i koja ne preza ni od ćega, i zbog toga se i ukopala tako duboko u hrvatski narod, u hrvatsko društvo.

Današnja, jedna jedina, kilometarski duga vukovarska, hrvatska, vukovarskohrvatska Kolona sjećanja 2017., koja je slika i snaga Tuđmanove pomirbe, snaži nadu hrvatskom narodu u bolje sutra, koje ova državnička, tuđmanizirana, vlada gradi i osigurava. To bolje sutra osvijetljavaju upaljene svijeće i lampioni pred, i u, kućama, domovima, ulicama i trgovima gradova, kako u Hrvatskoj tako i izvan njenih gradova gdje žive Hrvati.

Piše: Hrvatski Domobran - Vinko Đotlo

djelomid1.jpg


Najnovije
  • Broj turista raste iz dana: Pogledajte kako danas izgledaju vodičke plaže
    Information
    Podijeli
    Information

    Broj turista raste iz dana: Pogledajte kako danas izgledaju vodičke plaže

    Information
Najčitanije

Leć - Vodice
+385 22 443 787

TRŽNICA VODICE

Leć - Vodice
+385 22 443 787

TRŽNICA VODICE

Leć - Vodice
+385 22 443 787

TRŽNICA VODICE

Leć - Vodice
+385 22 443 787

TRŽNICA VODICE

Slider
Oglasi
Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica

Please publish modules in offcanvas position.

Please enter your phone number
and we call you back soon

We are calling your phone

0:00

Thanks,
We will call you back soon.

Whatsapp
Pošaljite vijest ili fotografiju za portal INFOVODICE putem Whatsup-a

Kontakt

Kontakt

Close