Na 115 obljetnicu rođendana pjesnika Ive Čaće upriličena večer u kojoj su se Vodičani prisjetili njegova života i svega čime je zadužio svoje rodno mjesto

Nakon osnovne škole u Vodicama završava drvodjelski zanat. Zbog sukoba s tadašnjim režimom (talijanskim okupatorom) bježi u Drvar i zapošljava se kao drvodjelac. Tamo ostaje do 1921. godine, a 1922. na Šolti dočekuje odlazak Talijana. Po povratku u Vodice priključuje se radničkom pokretu. Zbog svog revolucionarno – demokratskog opredjeljenja sukobljava se s kraljevskom vlasti i biva više puta zatvaran i fizički drastično zlostavljan. U predratnim godinama u svojim književnim i slikarskim počecima povezuje se sa skupinom seljaka književnika i slikara, pripadnicima Hlebinske slikarske škole i surađuje u Zborniku hrvatskih seljaka. Njegovi su radovi objavljeni u naprednim, lijevim časopisima, povremenih izdanja: Glas omladine (1935, 1936); Hrvatsko selo (1935); Književni glas (1935), Suvremeni pogledi (1936); Seljačka misao (1939); Zbornik hrvatskih seljaka (1936, 1938). Neposredno pred početak Drugog svjetskog rata, 1939. godine objavljuje u Zagrebu brošuru Gospodarske i prosvjetne težnje hrvatskih seljaka i svoju prvu knjigu pjesama Pjesme i crteži za koju je sam napisao predgovor.

Zavičajna poezija Ive Čaće javlja se poput uzdaha, čežnje, iskre ljubavi prema ženi, potresnog protesta prema režimu pa i kletve koju na kraju krajeva ne izgovara glasno.

Prilike u kojima je stvarao kao i književno ozračje utjecalo je velikim dijelom na stvaralaštvo Ive Čaće. Njegove pjesme motivirane su događajima proizišlim iz društveno – političkog života i teškim životnim uvjetima i seljaka i radnika ondašnjeg vremena. One su odraz i njegova osobnog bunta koji se nastanio kod pobunjenog i ugnjetavanog čovjeka te ih nalazimo u cjelokupnom Čaćinom stvaralaštvu, kako kroz poeziju, jednakom snagom izražava patnju svog naroda i crtežima. Među ostalima, napisao je i poemu Stipe Jarbolina u kojoj vrlo slikovito opisuje odraze ljudskih sudbina i svog okruženja, a iz predgovora kojeg je sam i napisao ističe:

Širok je, ljudi, pojam ljepote, sve zavisi od toga, kako se i sa koje strane neka stvar promatra.

Ima ljudi koji se zgražaju i pjene od bijesa radi jedne nepravilno postavljene rečenice, a sami nikada u životu ni pet korisnih riječi napisali nisu u obranu onih, koji zagovor i obrana treba.

Kome, dakle, da posvetimo svoju pažnju? Mnogim milijonima gladnih ili nekolicini sitih i dokonih jezičnih čistunaca?

Nisam školovan čovjek ali to, obzirom na kritiku moga rada, ne dolazi u pitanje, time se ne želim pokrivati. Ja na sebe uzimam odgovornosti najškolovanijih.

Ako moj dosadašnji rad i ova knjiga dobiju priznanje onih, koji imadu žuljevite ruke i pogrbljena leđa, smatrat ću se naplaćenim za uloženi trud i bit ću sretan.

U Vodicama, 1.srpnja 1938., Ivan Čaće

Na ovoj večeri posvećenoj velikom vodičkom i hrvatskom pjesniku i slikaru, preminulom u studenom 1947. godine, govorili su Sanja Radin-Mačukat, ravnateljica Gradske knjižnice Vodice i Slobodan Mačukat koji je kazao kako povijest jednog naroda počiva na kronici, a istina na umjetnosti.
Povijest naših predaka zrcali se u djelovanju Ive Čaće, njegova brata Mate, učitelja Pave Roce, književnika Ćire Čičin-Šaina i posebice svećenika Josipa Mrkice, prvog prosvjetitelja na ovim našim prostorima.

Večer posvećena Ivi Čaći nije mogla proteći bez njegovih pjesama Lipa noć i Kraj ognjišta koje su, uz gitarističku pratnju Damira Fržopa i Tonča Zekonjića, čitali Grgo Birin i Sanja Radin-Mačukat.

U multimedijalnoj dvorani, u kojoj se ovaj događaj održavao, izložene su fotografije obitelji Čaće i nekoliko Ivinih slika. Za ovu prigodu vodičkoj knjižnici ustupile su ih obitelji Marije Vidov i Branka Juričev- Martinčeva.
Njih dvoje, kao i Sidonija Šprljan, nećaci su pokojnog slikara i pjesnika prvićko-vodičkih korijena. Osim što su prisustvovali ovom za njih posebno emotivnom događaju, oni su u njemu i vrlo aktivno sudjelovali. Branko svirajući harmoniku, a gospođa Marija pripovijedajući o nekim crticama iz ujčeva života. Među ostalim, kazala je kako je i Miroslav Krleža jako cijenio Ivu Čaću i inzistirao da se na ondašnjem Radio Zagrebu emitiraju posebne emisije na dan njegova rođenja. Umirovljena učiteljica Marija Vidov pristigla nam je iz Zadra (i Kali), a ovu prigodu iskoristila je i kako bi vodičkoj knjižnici poklonila nekoliko primjeraka ukorićenih dramskih tekstova svog ujca.

Ovu večer u knjižnici završila je vodička pjesnikinja Elvira Lasan-Zorobabel koja je pročitala pjesmu Materina traveša.

- Zahvaljujemo svima koji su doprinijeli da se prisjetimo djela i lika našeg značajnog slikara i pjesnika Ive Čaće, a posebno hvala upućujemo članovima obitelji Vidov, Juričev-Martinčev i Šprljan.
Danas u 19 sati u Gradskoj knjižnici Vodice družit ćemo se sa dvadesetdvoje pjesnika iz Zadra, Šibenika i Vodica, i Šibenskim trubadurima koje je za ovu prigodu okupio Igor Lokas, a u ponedjeljak u istom terminu, uz pomoć članova LU "More", prisjetit ćemo se još jednog velikog vodičkog umjetnika Mile Mićina. – poručili su iz Gradske knjižnice Vodice