Seka Nada Taradžić u 81. godini prvi put objavljuje svoju knjigu: 'Za mlade je bitno da saznaju da su njihove bake i djedovi živjeli sasvim drugačije, ali da je ipak bilo lijepo i radosno'

- Pišem uvijek po nešto. Pisanje mi je bio uvijek način da se izrazim za nešto što mi je lijepo i uočljivo. Na primjer, u zadnje vrijeme izražavam se na fotografije naših admina na našim blogovima – stranicama, vrlo često. Kao komentar stavim pjesmicu kao dodatak same slike. U mladim školskim godinama voljela sam lektiru i nikada mi nije bilo teško pisanje slobodnih ili zadanih školskih sastava, priča nam 81-godišnja Seka Nada Taradžić.

Nakon njenog umirovljenja nastavnica Tatjana Roca, poznavajući je iz vremena kada sam bila članica pjevačkog zbora KUD-a Venco Vlahov Vodice u kojem je ponekad u vidu konferanse dopunjavala njihove nastupe, jednoga dana zamolila ju je da joj napišem sastav: Kako je izgledalo vjenčanje prije možda više od 100 godina. 

- Bila sam iznenađena jer mi je to bilo nepoznato. Pitajući starije od sebe ipak, na veliku radost naše Tatjane, to sam dosta zorno napisala.  Nakon toga sam onako za svoj gušt počela pisati o mome djetinjstvu i načinu života u kojem smo živjeli. Dulcin mi je bio najbliži sjećanjima. Ulica po ulica i okolo Dulcina nastala je ova knjiga. 

Ozbiljnije je počela pisati nakon toga, ne smatrajući da će to jednom biti neka knjiga. Pišući tako uvijek je nešto dodavala, saznavala, pitala i to dopisivala.  U knjizi naročito ističe da se ne zaboravi način življenja naših predaka u vremenu kada su naše težačke obitelji mnogo radile i sve stvarale svojim rukama.

- U tom vremenu nije bilo nikakve tehnike ni pomoći osim svoga rada i truda. Glavni akteri mojih priča su moji roditelji, moja obitelj, moji vrijedni susjedi, mještani i djeca koja su tada živjela u takvim siromašnim vremenima. Bili smo željna svega, ali ipak uvijek zadovoljni, veseli i zaigrani. 

Nakladnik knjige je tiskara Horvat - Bjelovar, dok je lektorica nastavnica Meri Juričev Dumpavlov. Knjiga se zasada može nabaviti kod Seke Nade ili na samoj promociji.

- Nakon promocije moram naći put kako će "Dulcin" krenuti i doći u ruke čitača. Za mene su to nepoznanice. Knjigu sam najviše pisala za moje Vodice, posebno za mlade generacije i sve one koji će je rado čitati. Za mlade je bitno da saznaju da su njihove bake i djedovi živjeli sasvim drugačije , ali da je ipak bilo lijepo i radosno.  

U istom vremenskom periodu je pisala i pjesme – ''Moje pisme''. Kako je prisilno umirovljena 1995. godine nastala je još jedna knjiga. Naime, žalostilo ju je to što Zdravstvena stanica Vodice nakon integracije s MC Šibenik više nije vlasništvo Vodica već biva podijeljena službama MC Šibenik. Posebice je teško prihvatila što Zdravstvena stanica ostaje bez Biokemijskog laboratorija koji je počeo njenim dolaskom i u kojem je radila 34 godine. 
- Tada je služba ostala i bez voznog parka, Hitne pomoći, naše zaleđe i Tribunj bez doktora i pomoći. Zbog toga gubitka i zakidanja zdravstvene službe u Vodicama napisala sam knjigu pod nazivom: ''Razvoj zdravstva u Vodicama kroz 100 godina''. Kada će ''Moje pisme i moje ''Zdravstvo'' ugledati svijetlo dana za sada ne znam. U poznim sam godinama i zdravstvenim problemima, ali svakako da želim da se i to nađe jednoga dana u rukama čitača – iskreno će Seka Nada Taradžić.