9.83°C
Večeras je u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Vodice otvorena izložba slika „Kameni rukopis" Krešimira Radasa, Vodičanina prominskih korijena. Krešimir je rođen 1981. godine u Vodicama, a nakon diplomiranja na Građevinskom fakultetu u Splitu seli u Zagreb. Deset godina radio je u struci, a nakon toga postaje sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina.
Slikati je počeo od ranih školskih dana koristeći tehnike akvarela, tempere, olovke i ugljena na papiru i kartonskoj ljepenci. Danas se uglavnom koristi tehnikom ulja i akrila na platnu. Sudjelovao je na tridesetak skupnih izložbi, a ova u rodnim Vodicama mu je druga samostalna. Prvu je imao prije tri godine u Zagrebu.
U predgovoru kataloga za Krešimirovu izložbu prof. Zdravko Đerek, među ostalim, napisao je i ovo: „Krešin put je put mnogih. Odlazi iz svojih Vodica u Zagreb trbuhom za kruhom, školovanjem...
Mlad čovjek koji je sa sobom, u srcu, nosio svoj zavičaj. Na mnoge se načine Krešimir mogao likovno izraziti po tom pitanju. Ali on uzima za svoj likovni put baš ono što je tako uvelike obilježilo našu Dalmaciju, naš narod u Dalmaciji. A to je kamen. On promatra kamen u svojoj prabiti...
Teške dalmatinske ruke gradile su suhozide, koji su onomad kruh značile, a danas su simboli promišljanja čovjeka i prirode. To Krešimir zorno prikazuje. On likovno obrađuje kamen i dolazi do motiva remek-djela naše arhitekture, šibenske katedrale sv. Jakova."
Na ovoj izložbi Krešimir nam se predstavlja sa šesnaest predivnih slika. Gledajući ih teško je povjerovati da se ne radi o akademskom slikaru. Na otvorenje Krešine izložbe došli su, osim članova njegove obitelji, i brojni susjedi, prijatelji iz generacije i ljubitelji likovne umjetnosti. Za uspomenu na ovu večer svima je poklonio malenu sliku tovara (magnetnu), a ravnateljici Gradske knjižnice Vodice Sanji Radin-Mačukat sliku na kojoj je grb Grada Vodica.
Izložba će trajati do kraja lipnja. Bila bi prava šteta ne iskoristiti priliku i razgledati ju. Nakon nje uslijedit će izložbe članova LU „More", zatim polaznika mađarske likovne kolonije, pa Antonije Škugor (Vodičanke koja je doktorirala na kineskom, a trenutno živi u Berlinu) i naposljetku Ive Prlinčević, akademske slikarice iz Beograda (Vodičanke po majci iz obitelji Skočić).
