Rijetko navečer izlazim, ali nikad si ne bih oprostila da ovu večer nisam provela u knjižnici. Emocijama koje su me obuzele napunila sam baterije za dugo vrimena

O životu i društvenom i kulturnom djelovanju don Josipa Mrkice, Ćire Čičin-Šaina, Ive Čače, Pave Roce i Mile Mićina govorili su don Franjo Glasnović, Marija Juričev-Barbin, Slobodan Mačukat i Sanja Radin-Mačukat, a stihove i tekstove Ćire Čičin-Šaina i Ive Čače čitao je Stanko Skočić. Među ostalima, pročitao je i Čačinu pjesmu „Lipa noć" koja bi trebala postati sastavni dio lektire za vodičke osnovnoškolce. Stanko je uvijek izuzetno inspiriran kad kazuje te stihove. Kazivao ih je i davnih početnih osamdesetih u Ćorićevom turnju dok je još bio u funkciji. U istom tom turnju jednog davnog ljeta Mile Mićin, jedan od petorice zaslužnika kojima se večeras odalo dužno poštovanje, imao je galeriju. Bilo bi lijepo kada bi ovaj prevažni objekat za Vodice ponovno bio otvoren za javnost.

Isto tako izražavamo nadu i da će svi kojih smo se večeras prisjetili, u svojim Vodicama, mjestu koje su neizmjerno zadužili, dobiti barem „svoju" ulicu ili trg. Čak trojica od ove petorice ih nemaju, a trebali bi. Zaslužili su to ne samo svojim djelovanjem kroz umjetnost ili crkvu, oni su bili mnogo više. Njihova prosvjetiteljska uloga u onodobnim Vodicama značila je nemjerljivo puno.

U svom govoru o don Josipu Mrkici reče don Franjo Glasnović da Vodičani malo kome javno „plješću", ali kad zaplješću onda je to najbolji dokaz da nekog uistinu cijene. Naši preci su upravo tako cijenili svog župnika Josipa Mrkicu. Stoga je i pokopan u crkvi Sv. Križa na Starom groblju. Izražena je nada da će, kad se kroz neko vrijeme uredi Staro groblje, paralelno sa tim ulica oko hotela „Punta" biti nazvana Perivojem don Josipa Mrkice.

Sve ono što smo večeras čuli i o profesorima i učiteljima Ćiri Čičin-Šainu i Pavi Roci, slikaru i književniku Ivi Čači i najvećem boemu među svima njima Mili Mićinu, kojega većina nas dobro pamti jer je živio sve donedavno, zadužuje nas da o tim velikanima vodičke povijesti uvijek govorimo sa dužnim poštovanjem i da ih se češće prisjetimo. Prigodnim riječima o Mili Mićinu su večeras pričali i Josip Mateša – Jole i Zoran Ivančev, a Jole je pročitao i pjesmu koju je posvetio don Josipu Mrkici. U Gradskoj knjižnici Vodice, a u suradnji sa Slobodanom Mačukatom i Likovnom udrugom „More", namjeravaju i nadalje organizirati večeri poput ove. O svoj petorici bit će organizirane i posebne večeri i izložbe, a postoji i ideja da se organiziraju i okrugli stolovi. Večerašnje predavanje popraćeno je i izloženim slikama Ive Čače i Mile Mićina koje su za ovu prigodu ustupile obitelji Juričev-Martinčev, Juričev-Tabakin, Mačukat Gojanović i Sekso.

Napomenimo još da je među posjetiteljima bio i istoimeni unuk profesora Pave Roce, donedavni ravnatelj šibenske Galerije „Krševan" (veliki prijatelj našeg dragog Pere Pelajića), a večer su svojom dirljivom glazbom uljepšali Aco Cvijetić i Nikola Širinić, članovi legendarnih šibenskih „Starih prijatelja". Posebno dirljivo bilo je kad su na samom kraju, a uz pomoć svih u publici, otpjevali Tinovu i Arsenovu „Tamo da putujem".

I kao što reče jedna posjetiteljica s početka ovog teksta: „Bio bi „grijeh" propustiti ovako lijepu večer u knjižnici".