Ljetna vodiška noć
Sišli smo sa zadnjeg broda
što doveja nas je s otoka
prid svitla nasih Vodica...
Ljetna je gužva, blještavilo na prvi pogled...
ali među bile kamene kuće,
popločene kale i uske ulice
u male ure
srce te povuče...
Sidneš ispod drvene ponistre,
i nikad nisi sam,
sa susjedom ili milim drugom
prepričaš svoj dan.
U to vrime štekati se zatvaraju,
a radni Vodičani s posla se vraćaju.
Svaki zastane,
pozdravi : 'Večer!' i
'Godite?' upita po vodiški.
Obavezno se i rashlađenom
kapljicom nazdravi
i starih se lita
nekad uz puno smiha,
a nekad sa suzom u oku prisjeti.
Zašto je to tako nitko ne može znati,
samo tko ode iz Vodica,
srce ga vuče i mora se vratit.
text Željka Niković Hasan
photo Šime Strikoman
