Prvi dan kad kroči u Vodice, Ifeta Ćehić obiđe cijelu vodičku rivijeru, nanovo joj se divi i prisjeća kako je to sve izgledalo prvi put, danas prije punih 18 godina otkada im je vjerna i sve svoje slobodne dane poklanja njima. Zaljubljena je u naš grad, ljude i hranu – ono nešto što novcem nigdje kupiti se ne može.
- Ja imam dva doma, Vodice i rodni Bihać, a u trećem – austrijskom Tirolu radim, započela je svoju priču Ifeta Ćehić.
Prvi put Vodice je posjetila na medenom mjesecu kad je odsjela kod obitelji Bilan, davne 1997, a zadnjih desetak godina boravi u hotelu Punta.
- Bila sam prije u Primoštenu, Makarskoj, Neumu, Supetru, Poreču, Rovinju…, a u Vodice smo stigli moj muž i ja na medeni mjesec. To je onda bilo relativno nedugo poslije rata i pravo ničega nije bilo. Jeli smo sir i rajčice i uživali u moru i ovaj narod nas je zadržao. Danas se ljubim s pola Vodica.
I njeni sinovi najljepše dječje uspomene vežu upravo za vodičku Plavu plažu.
- Mogu si priuštiti da ljetuju gdje hoće, no oni i dalje biraju ovaj grad i ljude. Kakav Dubai i Turska? Prijatelji nam šalju fotografije s tih takozvanih elitnih destinacija, a ja ih pitam jeste li si dušu napunili? Ja sam se najela bureka, probala pizze iz svih restorana, domaće smokve, ribu iz mora… ma zato ste vi Dalmatinke prekrasne žene. Još u kombinaciji mora i sunca.. Woow!, divi se Ifeta.
Kaže, u desetak dana boravka u Tirol se vraća s pet do sedam kilograma više.
- Evo sinoć smo nas četvero velikih i troje djece pojeli 12 porcija školjki. Ne znamo ni kako se zovu ni jedu, srkali smo onu vodu, zubi su nam bili puni pijeska. No Puntin kuhar Ive napravio je štimung. Nema šta ne bi pojeli što on spremi. To se ne može platiti.
U Tirolu, ističe, sve je umjetno – sjaj, ali bijeda.
- Ljudi te gledaju kroz novac: koliko eura toliko muzike. Umjetni osmjesi od uha do uha, ali isprazni. Ovdje, ono što se ne vidi, u hotelu i općenito među ljudima iza kulisa: konobari, recepcionarke, sobarice… osoblje i cijeli hotel je na nivou i sa dušom.
Što čovjek može poželjeti nego opet doći. Ovdje ima sebe, svoj život.
- Uvijek posjetim i Aquarium, evo ove godine su uveli novitete, dodali su zmije. Ma i da je sve isto, obavezno svaki vodički kutak obiđem. Crkvu također, iako sam Muslimanka, nikad neću proći, a da ne uđem i ne darujem.
Sve nam je ovo pričala promukla glasa, a promukla jer je noć prije pjevala svugdje gdje god je bila muzika. Danas se vraća u Austriju i čvrsto obećaje doći će i dogodine.
