Srpanj 14, 2019 7499

Još jedna lijepa priča o Vodičanki i siru

Ova mlada Vodičanka odlučila je raditi na selu: „Vrijeme da se počne živjeti od nečeg drugog osim turizma“

Ocjeni sadržaj
(4 glasova)
Vodičanka Matea Barišić nakon završenog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu nije imala nikakvih želja ni vizija za dalje, ideja je tek bila ostat u Zagrebu. No, kako život piše lijepe priče, spletom okolnosti brzo nakon obrane diplomskog izašao je natječaj za prehrambenog tehnologa u maloj sirani STONE u Nuniću. Ovaj posao koji ju je vratio doma danas ne bi mijenjala ni za što!
- Život baš piše čudne priče. Zahvaljujući tadašnjoj podršci muža Ante danas sam voditelj proizvodnje u sirani u našoj županiji i jako sam zadovoljna. Kao student puno puta se vidiš da radiš ovo ili ono. Međutim, nikad se nisam vidjela u proizvodnji sira iako stvarno volim jesti sir, priča nam 26-ogodišnja Matea Barišić (djevojački Bosotin). Sve što danas u sirani, u vlasništvu obitelji Blaić, znaju o siru i samoj proizvodnji od nule su zajedno naučili. Za sada prave isključivo tvrdi ovčji sir Šiat proizveden od sirovog nepasteriziranog mlijeka s vlastite farme ovaca koja je jedna od najvećih u općini Kistanje. - Sir držimo u zrioni barem 6 mjeseci kako bi bio ekstra kvalitete. S obzirom da nam je kvaliteta sira prioritet, zadržat ćemo se još neko vrijeme na jednoj vrsti sira, a tko zna što nam budućnost nosi. Dan za danom naučimo nešto novo, timski radom rješavamo sve probleme i polako gradimo proizvodnju iz temelja. Njen radni dan uključuje prijem mlijeka s farme, samu proizvodnju sira čiji recept će ostati njihova tajna te njegu sira u zrioni. - Naravno, ne radim sve to sama. Imam pomoć svoje kolegice Helene, šefa Tome i šefice Danijele, te na kraju i ne manje bitnih barba Ante i tete Dragice koji isto pridonose radu sirane. Svi su pojedinačno jedan kotač stroja bez kojeg se ne može. Da li je naporno? Pa zna nekad biti, ali mi djelujemo kao jedna mala obitelj, dogovorimo se lako, pomažemo jedan drugome, nekad se i ljutimo, ali na kraju krajeva radimo uz moto svi za jednog, jedan za sve. Kroz neki duži period, što se poslovnog tiče, željela bi biti stručnjak u onom što radi. Puno toga je naučila do sad, ali i puno toga se još može naučiti. Kaže, sve ono što naučiš na fakultetu je ništa dok sve to ne naučiš u praksi. - Ponosna san na svaki dobar sir koji izađe iz naše sirane i na svaku pohvalu koju ti ljudi koji su probali sir daju. Znači da se sav trud isplatio. Još smo 'mlada' sirana pa nemamo puno nagrada i za nas se još mora čuti. Prvu nagradu, srebrnu medalju za kvalitetu proizvoda, dobili su na 10. Festivalu sira u Drnišu 14. lipnja ove godine. Također, njihov rad zainteresirao je i uredništvo HRT-ove emisije Plodovi zemlje pa smo ih nedavno imali prilike gledati i na televiziji. - Također, želim naglasiti da je poljoprivreda grana djelatnosti koja nažalost polako umire u Hrvatskoj pa bih željela poručiti mladima da je vrijeme da ova država počne živjeti od nečeg drugog osim turizma i da je upravo poljoprivreda jako dobar početak...Ne sramite se jer ljudi su uvijek radili i živjeli od poljoprivrede. Uostalom, hrana nam je uvijek potrebna i uvijek će biti, zaključila je Matea Barišić.
djelomob1.jpg