18.17°C
Upoznajte mamu Anu i njeno najveće blago – 6 i pol godišnje blizance, Šimu i Franku. Oni se od svojih vršnjaka ne razlikuju po ničemu, osim po jednome – na svijet su došli uz blagodati i pomoć medicinski potpomognute oplodnje. To je jedna od tema koja uvijek podiže prašinu jer jednima su zamrznuti embriji život, a drugima tek mogućnost života. Zato, mama Ana je odlučila s nama podijeliti svoju priču i razbiti sve predrasude o nazivlju umjetna oplodnja ili pak 'djeca iz epruvete'.
- U sam postupak potpomognute oplodnje smo krenuli nakon ,dvije godine bezuspješne trudnoće prirodnim putem. Sam proces je dosta bolan više psihički nego fizički, a najbitnije je u svemu tome podrška partnera koju sam ja imala od samog početka, priča nam 35-ogodišnja mama Ana Grbelja.
Njen muž Kristijan-Kićo sve je to s njom prolazio. Za većinu parova koji se bore s neplodnošću ovakva oplodnja jedini je izlaz. I, brojke su na njihovoj strani. U Hrvatskoj je tako rođeno više od 20 tisuća djece, a uspješnost postupka popela se na 40 %. Njihova su djeca začeta u Vinogradskoj bolnici i tu su imali sreće što im je dr. Jozo Tomić bio u samom postupku. Ističe, čovjek od malo riječi kojeg krase velika djela.
- Iako smo prošli od privatnih (razvikanih) do državnih klinika, ipak smo ovdje uspjeli. Nakon puno injekcija, njihova truda, savjeta i pregleda, zatrudnjela sam nakon 6 godina iz četvrtog pokušaja. Prvi pregled sam obavila kod dr. Zmijanovića koji mi je kasnije s dr. Nelkom Tomić i vodio trudnoću do samog kraja tj. 38 tjedna i carskog reza. Hvala im i ovim putem!
Nikad im neće moći dovoljno zahvaliti. Jako je bitno imati to povjerenje u svog liječnika, a ona ga je u dr. Zmijanovića i dr. Nelku Tomić bezuvjetno i s razlogom imala.
- Prvi pregled pamtim dan danas. Onaj pogled u monitor, dva mala bića jedno uz drugog i otkucaji koju su odzvanjali cijelom sobom. Trudnoća je prošla odlično, bez ikakvih tipičnih tegoba, ni povraćanja ni posebnog čuvanja. Danas ta dva mala bića imaju 6 i pol godina, uskoro kreću u školu. Znam zastati i zapitati se kako je vrime proletilo . Uživamo u svakoj sekundi s njima, dosta im i udovoljavamo svi u obitelji, naravno moji roditelji najviše ka i svaki baba i dida.No, oni to ne koriste. Skromni su i zahvalni.
Osim mogućih komplikacija mnoge brine i zakon o zamrzavanju jajnih stanica. Naime, u Hrvatskoj ih možete zamrznuti do 12. Jedni su naravno za, drugi protiv. Poručila bi svim mladim ljudima koji se odluče na potpomognutu oplodnju, a i onima koji su možda u procesu da u tome nema ništa umjetno. I ona se suočila s osudama, ali sve je to proizašlo iz neznanja i nedovoljnog educiranja pogotovo u malim sredinama gdje je često važno tko što ima za reći.
- Sreća je da su me moji odgajali na način da mi nikad nije bilo bitno tko šta kaže nego tko kaže! Isto tako da ne marim za mišljenja pojedinaca jer svoj život krojimo sami. Sva djeca su Božja djeca i tu nema razlike. Svi rastu 9 mjeseci ispod majčinog srca i svi smo pred Bogom jednaki. Na kraju, je li je bitno kako je dijete začeto ili je bitnije koliko je željeno i voljeno?
Vjerujte, nema veće sreće nego kad vas te male ručice zagrle oko vrata, poljube i kažu mama mi te volimo. To je ono za šta se treba boriti i nikad odustati jer te riječi su početak i kraj svega.
- Ove dane u vrijeme korone suprug i ja oboje rade, pa nam uskaču moji. Najviše je dida Žarko bija zadužen za čuvanje. On je ima propusnicu da može doći po njih tako da oni nisu osjetili koronu. Idu u Zaton gdje imaju svoje igralište, brat mi ima dvije curice pa se svi skupa igraju.
Pokušavaju kao i svi roditelji da za njih sve ovo prođe šta bezbolnije. Popušta ova situacija s koronom, vraća se sve pomalo u normalu pa i oni sad vide svoje prijatelje, simpatije, druže se na plaži i prava su mala ekipa.
- I za kraj kao u svemu u životu ,iz svake situacije koliko god ona teška bila ,treba izaći ponosno, jako i kao pobjednik. Nema toga šta volja i ljubav ne mogu ostvarit. Samo hrabro i nikad ne odustat negdje tamo čeka vas vaša sreća..., naglasila je mama Ana.
Mijenjati se definitivno treba mnogo toga. Primjerice, banka sperme i jajnih stanica u Hrvatskoj ne postoji, iako zakonski za to nema prepreke. Nelogično je i to što se MPO najčešće protive oni koji su užasnuti konstantnim padom nataliteta u Hrvatskoj. Šime i Franka taj su prosjek blago popravili. Umjetno ili prirodno, ni njima ni njihovim roditeljima to nije važno.
