Gradsko društvo Crvenog križa Vodice u suradnji s Gradskom knjižnicom Vodice i kreativkom Mirjanom Bračić od prosinca do travnja organizirali su devet radionica filcanja vune. Iako su se na radionicama pridružile majke s djecom, namijene su umirovljenicima i njihovim unucima, a održavale u sklopu projekta Aktivni zajedno koji je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda.
- Filcanje je tehnika obrade češljane neupredene vune te spada u jednu od najstarijih tehnika ručne izrade tekstila. Kad vunu gledate pod mikroskopom vidite malene ljuskice koje se pod utjecajem filcanja zatvaraju i daju gust neraskidiv materijal. To nije ništa komplicirano, ali traži svoje vrijeme – priča nam kreativka Mirjana Bračić koja je održavala radionice u Vodicama.
Vunene niti se termičkim i mehaničkim djelovanjem, uz pomoć vode i sapunice kod mokrog ili igle kod suhog filcanja, isprepliću i stvaraju tkaninu ili čvrsti predmet. Mokro filcanje fizički je teže, ali kod suhog filcanja svaki ubod spaja vlakna, no potrebna je dobra koncentracija jer su iglice jako oštre i lako pucaju.
- Nedavno sam izradila lutkice u vodičkoj nošnji za što joj mi je trebalo tri do četiri dana. Prvo sam napravila konstrukciju od žice na koju sam namatala vunu, a zatim sam pomoću iglica oblikovala ruke, noge, glavu i odjeću. Iako djeluje naporno, kada se upustite u filcanje shvatit ćete da je to proces koji opušta i smiruje.

Prve predmete počela je izrađivati 2015. godine. Naime, na štandu u dvorištu obiteljske kuće u Skradinu na kojem je prodavala piće i sladolede odlučila je u svoju ponudu uvrstiti i suvenire. S obzirom da je oduvijek voljela izrađivati rukotvorine i iz ničega napraviti nešto, zamolila je muža da joj nabavi vunu.
- Donio mi je nekoliko vreća prljave vune koju sam prala, a zatim se s njom igrala. Prva ideja bila je napraviti vrećicu od lavande. Ubrzo sam odlučila napraviti ovčicu, također punjenu lavandom, jer se tu ipak radi o vuni. Budući da sam znala samo za mokro filcanje, nisam znala kako napraviti noge i uši.
Nabavila je igle za suho filcanje, a inspiraciju i znanje potražila na internetu. U tim počecima, uz more puknutih iglica, imala je tako izbodene prste da se je željela cijepiti protiv tetanusa. Iako nije bila u potpunosti zadovoljna svojim radom, kupci su bili oduševljeni. Danas izrađuje gotovo sve što joj padne na pamet, a njeni magarci postali su najveći hit.
- Filcam čitavu radnu smjenu od osam sati kako bih napravila jednog magarčića, ali u tome zaista uživam. Moja obiteljska kuća ne nalazi se u centru Skradina koje vrvi od turista već na putu prema tvrđavi pa uspijem popričati sa svakim kupcem i prolaznikom. Došla sam na ideju da organiziram radionice za sve njih kako bi i oni naučili izrađivati ove predmete što se nadam da ću ovog ljeta i realizirati.
S prvim gostujućim radionicama krenula je 2019. godine u Skradinu, dok ih je u Vodicama od prosinca prošle godine održano devet, od kojih je jedna bila tehnikom mokrog filcanja. Prigodno su se izrađivali gnomovi, kuglice za bor punjene lavandom, cvjetni broševi, srca, zečići, uskršnja jaja, ogrlice te vodičke nošnje u obliku slike.

- Na radionicama bismo imali petnaestak sudionika, umirovljenika ili majki s djecom. Kažem im da smo se tu došli igrati i zabaviti pa što ispadne. Potrošili smo more iglica i svi smo izbockali, ali smo se odlično proveli. Nikad ne znaš što ćeš dobiti na kraju, ali uvijek bude nešto dobro, na obostrano zadovoljstvo. Nadam se da se uskoro ponovno družimo – naglasila je Mirjana na kraju.
Njene radove možete pronaći na Facebook stranici Needle felt animal by Mirjana Bračić - https://www.facebook.com/mirjanabracic
Foto: Gradsko društvo Crvenog križa Vodica/Gradska knjižnica Vodice