VODIŠKE MAME Marija Friedrich: 'U svakoj smo trudnoći pjevali i svirali bebi u trbuhu'

Koliko imate djece imate 'u timu' i koje dobi?

U „timu“ su nam Josip (14), Ivan (12), Jakov (8) i Matej (4). Imamo još i 4 „navijačice“ (Anđelu, Mihaelu, Gabrijelu i Rafaelu). One su u nebu. Otišle su s osam tjedana i sad „navijaju“ tj. mole za svoju obitelj.

Kako vam je u 'karanteni'? Kako ste zaokupirali svoj mali tim?

Nastojimo i ovu situaciju iskoristiti što je bolje moguće. Imamo dnevni ritam kad je ustajanje, je molitva, rad za školu i rad po kući ili dvorištu… ima vremena i za igru naravno.

Razumiju li djeca zašto trebaju biti u kući? Koliko im je to teško?

Razumiju koliko vidim. Čak i Matej govori kako trebamo biti doma jer su vani virusi, klice i bakterije. Ne pada im teško u smislu dosade jer zadataka ima i preko glave, ali i načina zabave.

Školarcima sada treba pripomoći u online školi. Kako se snalazite?

Josip i Ivan su u višim razredima pa smo im suprug ili ja potrebni samo kad treba nešto dodatno objasniti. S Jakovom koji ide u drugi razred treba više vremena provesti iako i on želi biti što samostalniji. Tako da za sad uspijevamo. Iskoristila bih priliku i ovim putem zahvalila svim nastavnicima naše djece za njihov trud koji ulažu da nam djeca ne budu zakinuta u obrazovanju.

Jeste li zadovoljni ovakvom opcijom? Što biste savjetovali roditeljima u ovom kućnom školovanju i radu s djecom?

Mislim da je važno uspostaviti određeni dnevni ritam i pridržavati ga se što je više moguće. Školovanje kod kuće nas je ovdje tako reći zaskočilo, ali mnoge obitelji u nekim zapadnim zemljama same biraju opciju školovanja kod kuće. Možda bi bilo korisno istražiti kako se to kod njih radi. Evo nam je i ministarstvo poslalo određene preporuke koje je dobro uvažiti.

Živite vjeru na poslu, u obitelji i svojoj župi. Kako to da ste odabrali poziv vjeroučiteljice?

Susrela sam Isusa. Ili bolje rečeno, prepoznala sam ga. To je bilo na jednoj sv. misi. Doživjela sam da je on živi Bog i da me ludo voli. Premda sam tada bila na završetku studija za dizajn i projektiranje odjeće, odlučila sam krenuti drugim putem. Istina je da Isusov svjedok možeš i trebaš biti u svakom zanimanju, ali osjetila sam da mene zove ovamo. Iako su me nastojali odgojiti u vjeri još od djetinjstva, odlučujući događaj bio je osobni susret s Isusom.

Koliko vam vjera pomaže u onim malo težim trenutcima? I koliko vam je važna u lijepim?

Da nema vjere, ljudi uopće ne bi mogli živjeti. Možete li zamisliti život čovjeka koji ne vjeruje ljudima oko sebe, koji ne vjeruje da su mu zidovi kuće dovoljno čvrsti pa se boji boraviti u njoj, koji ne vjeruje da mu hrana nije otrovana, koji ne vjeruje da mu je voda u čaši pitka?

Ali ako me pitate za vjeru u Isusa Krista, to mi je siguran oslonac u svakoj situaciji. Mnogo puta nam se desilo da se neka teška situacija okrenula u blagoslov. Zato nastojim zahvaljivati baš za svaku situaciju jer imam povjerenja da Bog „odozgor“ bolje vidi naše putove i da svako zlo može okrenuti na dobro. To nije svaki put jednostavno prihvaćati, jer stvarno ti treba vjera da gledajući u križ očekuješ uskrsnuće.

Koliko je teško uskladiti majčinstvo i posao? Jeste li još kao djevojčica sanjali o tome da ćete raditi s djecom?

Kao djevojčica zapravo sam maštala da ću biti modna kreatorica. Istovremeno sam uvijek priželjkivala brojnu obitelj. Usklađivanje jednog i drugog je prava umjetnost i moram još puno učiti po tom pitanju. Zahvalna sam i mužu koji se također puno uključuje u odgoj naše djece te im primjerom pokazuje što znači davati se za obitelj. Trenutno koristim roditeljski dopust s polovicom radnog vremena što mi daje prilično vremena za obitelj. Također smo suprug i ja nastojali uvijek i djecu uključivati u svakodnevne poslove. Tako oni nešto nauče, pomognu nama, a onda nam ostane više vremena i energije za igru.

I vaš suprug je vjeroučitelj. Kako ste se upoznali?

Igor i ja upoznali smo se tijekom studija u Zagrebu, na zboru mladih zajednice „Molitva i Riječ“. Tamo smo zajedno s drugim mladima oblikovali svoje pouzdanje u Gospodina kao i način života u skladu s onim što nam On govori.

Koji je vaš recept za ljubav i funkcionalni brak?

Pa nisam sigurna da postoji recept, ali najbliže tome su možda riječi sv. Pavla neka muževi ljube svoje žene, a žene neka poštuju svoje muževe. Moderna psihologija tek otkriva koliko je to istina. Tome bih dodala i vrijeme. Da muž i žena svaki dan imaju vrijeme u danu koje je samo njihovo.

Kako započinje i završava vaš dan? Koji vam je najdraži dio dana?

Dan započinjem molitvom. To mi je ujedno i najdraži dio dana. Kad osluškujem Gospodina gdje me on želi taj dan povesti. Često nakon toga počinje prava utrka s vremenom.

Koje je najčudnije pitanje koje vam je dijete postavilo?

Pa ne mogu se sjetiti nekog pitanja, ali mi je jedna od čudesnijih izjava jednog sina bila kad je imao tri godine, i kad je vidio koliko sam umorna i tužna došla kući: „Mama, ne brini se! Isus te voli! Ići ćeš u nebo kad dođe vrijeme!“

Kako ste reagirali kad ste saznali da ste trudni prvi put i ostale puteve?

Svaki put sam bila ganuta: jedan novi život je tu!

Kako su protekle trudnoće?

Moje su trudnoće obilježene stalnim mučninama i povraćanjem. Ali unatoč tome jednom radošću. U svakoj smo trudnoći pjevali i svirali bebi u trbuhu. To su osobito prihvaćala već rođena braća.

Što je za vas majčinstvo?

Majčinstvo je poziv svake žene. Svaka žena ostvaruje se i kao majka. Ono ne mora biti samo fizičko, nego može biti i duhovno. Koliko je žena koje nisu rodile, a ipak su majke u najpotpunijem smislu te riječi jer daruju svoju ljubav, nježnost i skrb ovome svijetu ostavljajući tako svoj pečat majčinstva.

Koji je najdragocjeniji savjet koji ste dobili o roditeljstvu i odgoju?

Možda, da djeca nisu „mali odrasli“ i da često neće pomoći objašnjavanje.

Što bi ste savjetovali drugim mamama?

Svaka mama, prvenstveno je supruga. I mužu u njenim očima pripada mjesto broj 1. Tek onda djeca. Jer i djeca će biti najsretnija u obitelji gdje su muž i žena jedno drugome na prvom mjestu.

Jedan od najljepših citata koji govore o tome mi je onaj francuskog književnika, Rousseaua: „Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju djecu, nego to da voli njihovu majku.“

Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?

Jutarnji sam tip i svakako taj prvi dio dana dok još ostali spavaju je „vrijeme za mene“. Tijekom dana „vrijeme za mene“ je u prvom redu kava s mužem, zatim susret s prijateljicom, odlazak u crkvu, šetnja ili odlazak na vježbe.

Sve su mame superheroji. Koje su vaše super moći? 

Trebalo bi to pitati muža i djecu. Oni bi bili realniji. Možda to što pečem palačinke na tri tave.