U opusu 86-godišnjeg Boška Fržopa, otkada je nabavio svoj prvi fotoaparat još davne 1963., nalazi se čak 60 tisuća fotografija. Može se tu naći brojnih motiva ili dokumentiranih događaja, ali u njegovu fokusu najčešće su bili i ostali – kamen i dalmatinski krš.
Fržop, iako teško pokretan, klika još i danas, a u današnjoj emisiji koju smo popratili i s brojnim fotografijama pričao nam je o svom zanimljivom i teškom putu školovanja i radu u polju, studiranju, prvim fotografijama, ljubavi prema kamenu kao spomeniku, ali i o velikoj neostvarenoj želji.
- Rođen sam šest godina prije Drugog svjetskog rata. Taman kad je došlo vrijeme da krenem u školu bili smo pod okupacijom Talijana. Nije bilo redovite nastave pa me osnovama podučavao dvije godine stariji brat. Ipak, kad je došao poziv iz škole, dali su mi jednu kartu, novine, da provjere znam li čitati i pisati. Odmah me prebacilo u treći razred!, započeo je Fržop ćakulu, prisjećajući se kako je to nekad bilo.
Što nam je još ispričao saznajte u devetoj epizodi Vodiških besida.