Studeni 23, 2020 8305

In memoriam dobrom čoviku Miljenku Maslaću

Ocjeni sadržaj
(27 glasova)

Zatonska ulica u Vodicama je toliko posebna da bi tribalo i knjigu o njoj napisati.  Nekad je u njoj živilo tek nekoliko domicilnih obitelji. Sučevi, Mujini, Arelištovi,… Vrimenom su je nastanile brojne obitelji. Među njima prije petnaestak godina i obitelj Miljenka Maslaća.

Kćerina astma dovela ih je iz rodne Slavonije u Dalmaciju. Izabrali su Vodice i nisu požalili zbog toga. Stekli su u našem mistu brojne dobre prijatelje. A i drugi su to dobili u njima. Ovaj tekst pišem zbog Miljenka. Samozatajan kakav je bija uvuka se u srce svakog ko ga je barem malo upozna.

Mada u svojoj obitelji iman prebolno iskustvo kad je nečija smrt u pitanju, Miljenkov odlazak s ovoga svita  jako me rastužija. Jer, u svom životu nisan upozna puno toliko ljudi dobrih poput njega. Miljenko je navršija tek 58 godina. Bija je dragovoljac u Domovinskom ratu. I istinski invalid s amputiranom nogom.  

A nikad nije kuka zbog toga. Kukanje i njegovo iskreno domoljublje ne stanu u istu rečenicu. Znam da je i takav volija pomagati drugima. Ponudija je svoje soboslikarsko znanje i našem Caritasu i ljudima u gradskoj upravi zaduženima za socijalu.

Osobno poznam više obitelji kojima je besplatno i sa velikim zadovoljstvom piturava po njihovim kućama. Mora san ovo podiliti sa vama jer morate priznati da nema baš puno ljudi koji urade nešto takvo.  Sudbina je tila da Miljenko s obitelji iz Slavonskog Broda doseli baš u Vodice. I drago mi je što je svoj dom sagradija u našem mistu. A moga je, možda, izabrati i neko misto u dolini Neretve u kojoj su njegovi korijeni. Drago mi je što san ga poznava. Dobrog čovika Miljenka. 

U ime cilog mista supruzi i dici izražavam iskrenu sućut.

Ivica Strikoman
 

djelomob1.jpg