25.39°C
Bija bi sritan Pere Pelajić da je sinoć moga baciti đir vodiškom rivom. Sedamdesetih i osamdesetih Pere je bija „ministar“ kulture u našem mistu. Histrioni, sarajevska Audicija, Arsen i Gabi na Starom groblju, Fabijan Šovagović na Gumnu, Enes Kišević pred kampanelom, ponajbolji folklorni ansambli pred Starom školom,… Bilo je svega i bilo je za pet. I Pere je bija za pet.
Sad ću se vratiti na sinoćnju večer na rivi. I ona je bila za pohvalu. Na Gumnu ste mogli uživati u odličnom koncertu „Big Banda Vodice“ kojim je započeja „Vodice Jazz & Blues Festival“, a stotinjak metara zračne linije dalje, na Malom Parapetu, i u druženju sa puno mladih kreativaca koji su se tamo okupili zbog Festivala urbane kulture „Beata i Graffita“.
Organizirali su ga članovi Udruge mladih „Bokon“ koja je osnovana 2017. godine u Vodicama. Na njihovim stranicama piše da su je osnovali sa ciljem promicanja kulture, umjetnosti i kreacije općenito.
Duhovito su napisali i da će „svim raspoloživim sredstvima“ pružati mladima priliku za samoostvarenje i poticati ih na stvaranje i uživanje u kreativnosti. Sinoćnji događaj je baš to. Jedni su svirali i pivali (šibenska hip-hop grupa „Hram“, DJ-evi Sonic Sandro, Keso, Plete i Fabian Mateša), drugi su crtali grafite (12 umjetnika iz Berlina, Zagreba, Osijeka, Rijeke, Bjelovara, Šibenika i Vodica), treći su uživali u skejtanju na prigodno postavljenoj rampi na početku Parapeta. Malog. Zapravo, a takav je moj dojam, svi su sinoć tamo uživali. I aktivni sudionici i puno onih koji su barem nakratko navratili.
Uspili su nas organizatori „teleportirati“ pa nam se činilo kao da smo u Berlinu, New Yorku ili Londonu. A zapravo smo bili usrid Sela.
Zanimljivi su ti naši „bokonovci“. Povezala ih je ljubav prema skejtanju. A kako su nemirnog duha i kako im u glavu stalno dolaze nekakve ideje, onda rado organiziraju i događaje poput sinoćnjeg. Dobro sam ih upozna kroz suradnju u Gradskoj knjižnici Vodice. Prije tri godine su u njoj imali i izložbu fotografija skejtera. Još više su me se dojmili kad su u potkrovlju Knjižnice izrađivali fanzin koji su nazvali „Žila Glupača“. Tu su okupili tridesetak mladih kreativaca od kojih su većina bili Vodičani, ali bilo je i mladih Srimara, Šibenčana, Zagrepčana,…Jurica Cindrić ih je posnimija pa je njegov video uradak baš lipa uspomena na taj događaj. Surađivat ćemo i najesen u sklopu Mjeseca hrvatske knjige i kroz naš dugogodišnji projekt „Animacija demokracije“. Na njih se uvik možeš osloniti.
Na internetskoj stranici naših „bokonovaca“ stoji i da trenutno imaju 14 članova koji „pokriju“ područja znanja koja variraju od stručnih zanata do povijesti umjetnosti, dizajna, kulturologije, filozofije, komunikologije i drugih humanističkih znanosti.
Pri kraju ovog teksta navest ću imena onih za koje mislim da su „duša i srce“ njihove „priče“. To su Mislav Matić, Filip Fržop, Bepo Novaković, Dino Ferara i Val Miloš. Peru Pelajića s početka teksta nisam spomenija bez razloga. On je dida Vala Miloša. I baš zbog te činjenice napisa sam da bi Pere bija sritan zbog sinoćnje večeri na vodiškoj rivi. I ponosan. Jer, velika je Valova zasluga u osmišljavanju i organizaciji te večeri.. Barem onog dila koji se održava na Malom Parapetu.
Prije nekoliko godina dečkima (i curama) iz „“Bokona“ obećano je da će im se omogućiti da skejtaju na gradskom zemljištu koje se nalazi između hotela „Imperial“ i „Olympia“. Stvari su se malo zakomplicirale pa od toga neće biti ništa. Za sada. Stoga su naši skejteri prije dva dana kroz „otvorena vrata“ ušli do Ante Marka Cukrova, gradonačelnika Vodica, i sa njime dogovorili da rampu koja je sinoć bila prezentirana na Festivalu, a koja nije velika, privremeno smiste na lokaciju u blizini Prvinske rive. Ja im želim da tamo nikome ne „smetaju“. I da ne doživljavaju prijekorne poglede kakvih su se „nauživali“ dok su skejtali oko spomenika.
Bokon je baš lipa vodiška priča.
P.S. Nikad nisam Dina i Vala priupita šta je uopće „bokon“. Google-ova tražilica mi nije ponudila odgovor.
Piše: Ivica Bilan
