Siječanj 30, 2022 9785

Učenik šestog razreda OŠ „Vodice“ Antonio Radas bez ičije pomoći napisao priču i ilustrirao cijeli strip

Učenik šestog razreda OŠ „Vodice“ Antonio Radas bez ičije pomoći napisao priču i ilustrirao cijeli strip Antonio sa roditeljima
Ocjeni sadržaj
(17 glasova)

Kad bi mobiteli mogli pričati svašta bi nam mogli reći. Priču o jednom mobitelu napisao je i ilustrirao jedan neobičan, poseban i nadasve humorističan i zanimljiv dječak Antonio Radas, učenik 6. b. razreda Osnovne škole Vodice. Priča je izazvala toliko zanimanje da će uskoro biti objavljena i predstavljena u vodičkoj Gradskoj knjižnici Vodice, a njezin će autor dokazati da disleksija i disgrafija ne moraju biti prepreka za uspjeh.

Antonio Radas dječak iz Vodica napisao je priču, odnosno školski sastav, za koji je kako je s osmijehom na licu rekao, dobio samo dvicu, a polučio je takvu čitanost.

I bio bi to sasvim obični sastav, sasvim obična dvica da ovaj trinaestogodišnjak nema problem u komunikaciji, disleksiju i disgrafiju.

- Problem mu je bilo koji javni nastup, izražavanje na glas svojih misli, ideja, osjećaja; tako da mi kao roditelji ne znamo puno puta ni što misli ni kako se osjeća - rekla nam je njegova majka, Sanja Radas.

Svakodnevno se Antonio i njegovi roditelji bore s problemima i poteškoćama u učenju i svladavanju gradiva, ali ovaj strip je njegovoj  mami pomogao da ga pronađe. Pronašla je njegove osjećaje, razmišljanja i strahove za nju, na iznenađujuće humorističan način, što ju je potaknulo da priču prezentira javno i potakne sve druge roditelje da ne odustaju bez obzira na probleme koje imaju djeca koja se nose s istim ili sličnim poteškoćama.

Bio je to jedan običan sat hrvatskog jezika. Nastavnica je ponudila nekoliko tema za sastav i Antonio je odabrao jednu.

Kad je došao kući krenuo je s pisanjem. Mada mu je, kako nam je rekao, pao momentalno ¢mrak na oči¢ ipak usprkos svim svojim problemima s pisanjem i učenjem uzeo je olovku u ruku i izvršio svoju obvezu.



Negdje tamo u sobi, u svom malom kutku svijeta, ponekad piše stripove koje nitko ne čita osim njegove mame,  ali za ovaj strip nije ni slutio da će pročitati veliki broj ljudi.

Strip "Ja sam mobitel" govori o jednom mobitelu i njegovom putu od sastavljanja u tvornici, do odlaska u trgovinu i prodaje i naposljetku korištenja, tj. igranja igrica.

Mobitel postaje vlasništvo jednog dječaka baš poput Antonia i u stripu se na humorističan način opisuje njegov život, baš kao i život većine mobitela tinejđera. 

-  Oko sat i pol do dva sata sam pisao. Nisam ništa posebno izmišljao jer znam točno šta moja mama misli i što bi napravila, tako da su sve ono što sam napisao samo događaji iz kuće ili oni koji bi se dogodili, ili one rečenice koje moja mama govori. Stalno mi svi govore da mobiteli nisu zdravi, stalno mi govore da moram učiti.... Tata mi je zabranio korištenje mobitela iza 10h navečer. Ovo u stripu je bila samo moja ideja kako bi ja to napravio na moderan način s aplikacijom koju želim za sebe – s osmijehom je započeo razgovor Antonio Radas.

Bez ičije pomoći napisao je i ilustrirao cijeli strip, mada mu se ponekad dogodi da ne zna ni sam pročitati svoj rukopis. Ali ovog puta je sve napisano uspjela pročitati i njegova mama i to bez greške, što je veliki uspjeh za nju, a posebno za njega.

Iako zna  pravila pisanja i  da na početku rečenice ide veliko slovo i da se imena pišu velikim slovima, da na kraju rečenice ide točka dobio je jedinicu iz gramatike i pravopisa. A, kad piše i čita njemu su sva slova ista.

-  Jednu riječ znam napisati pola štampanim pola pisanim slovima. Nemam pojma kako, a ne znam ni kako da vam to objasnim – nastavlja Antonio.

Ali sve to nije sputalo ovog upornog i humorističnog dječaka da napiše i ilustrira strip.  A koliko je njegov strip zanimljiv i zabavan govori činjenica da svi koji su ga pročitali jedva čekaju prezentaciju koja se poslije lekture i tiskanja treba održati u Gradskoj knjižnici Vodice.

- Ja bih volio samo da me nitko ništa ne pita (haha). Neka mama priča, a ja ću podijeliti strip. Volio bih znati hoće li se i drugima svidjeti, jer obitelji i prijateljima ništa ne vjerujem. Oni će uvijek za mene reći da je super  –  smijući se nastavio  je Antonio.

Antonio inspiraciju za pisanje pronalazi u piscu Davidu Walliamsu, a osim što piše i crta, svira gitaru i klavir. Voli se igrati s bratom i šetati s roditeljima. Koliko je skoroman pokazalo se kada smo ga upitali što njegovi prijatelji misle o njegovom uspjehu.

- Ja se nikome ne hvalim niti pričam o ovom jer uvijek mislim da bi netko drugi to bolje napisao. Oni koji su pročitali strip jedva čekaju pisano izdanje i žele da im ga poklonim s posvetom, a ja sam dobio samo dvicu iz tog zadatka, tako da mi ništa nije jasno – zaključio je ovaj humoristični mladić.

Priču „Ja sam mobitel“ možete pročitati kliknuvši na poveznicu: https://www.gkv.hr/phocadownload/Ja%20sam%20mobitel.pdf

djelomob1.jpg