Ožujak 02, 2022 3319

Vodičani uživali slušajući „piketaške priče“ o penjanjima na sve dalmatinske planine, slovenske i austrijske Alpe i planine u Albaniji

Ocjeni sadržaj
(7 glasova)

Nekad je svaka obitelj u Vodicama imala i svoj vrt. U tom vrtu obavezno bi bile i pomedore koje bi se, da bi rasle uspravno, vezivale uz pikete. Bilo ih je svakakvih, ali su i oni najneravniji služili svrsi. Pomedore su uz njihovu pomoć lipo rasle, a bile su i lipše i ukusnije nego ove današnje. Zato su Vodičanima piketi dragi. Toliko da ih je u svoj naziv stavila jedna skupina vodičkih planinara.  Radi se o „piketašima“. Ekstremnim piketašima.

Do sinoć se o njihovim „penjanjima“ moglo čitati na „fejsbucima“. I puno više od čitanja, moglo se uživati gledajući fotografije koje su objavljivali. Bija je potreban mali nagovor ekipe iz vodičke knjižnice da naši piketaši „ispenju“ prvi kat Stare škole i javno predstave svoje djelovanje. A da je publika jedva dočekala da oni „istrče na teren“ pokazuje sinoćnja potražnja za „stolicom više“.

Uz pomoć moderatorice Sanje Radin-Mačukat, ravnateljice Gradske knjižnice Vodice, naši piketaši su na najbolji mogući način dočarali svoja planinarenja unatrag zadnje tri i pol godine. Marko Babić, Grgo Franin-Pečarica, Josip Pelajić, Mate Roca i Dragan Banovac uzeli su mikrofon u ruke  i cile dvi ure „hrabro“ stajali pred zainteresiranom publikom, prikazujući već spomenute fotografije, pričajući o penjanju i prepričavajući neke od zgoda, i one u kojima im nije bilo najugodnije, ali i one koje vas tiraju da se iskreno nasmijete.

Ciloj priči prethodilo je brdsko-biciklističko iskustvo Grge Franin-Pečarice, Roka Roce i Bepa Poljička koji su činili „Trio extreme“. Imali su i pridruženog člana. Bija je to Ante Šprljan-Kvasinar. Jednog dana poželili su okušati se i u pješačenju po brdima jer su uvidili da neki ljudi i u tome uživaju. Pješačenje, pa nakon toga i penjanje po planinama toliko ih je zarobilo da više nije bilo povratka. Ubrzo im se priključuju i drugi. Osim već spomenutih, „upiketali“ su se i Blagodar Španja, Antonio Skočić, Grgin sin Mirko, Kate Šprljan, Miro Cukrov, Branimir Ergić, Gušte Juričev-Barbin,… Je, i naš Gušte je piketava sa njima. Zadnji puta svega dvi nedije prije nego nas je napustija. Na prvu godišnjicu njegova odlaska, Josip Pelajić je uklesa kratke stihove u kamenu planine na kojoj je Gušte zadnji puta bija sa njima. Napisa je: „Godina ima kako si oša, godina kako nisi Mrzancem proša“.

U međuvrimenu je i Bepo zbog problema sa srcem mora smanjiti piketavanje. A kad ga već spominjemo, moramo napisati da je baš on autor naziva „Ekstremni piketaši“.

Otprije dvi godine svi piketaši postali su članovi Planinarskog kluba „Sveti Mihovil“ iz Šibenika. Da su se s njima super zbližili potvrđuje i dolazak „mihovilaca“ na sinoćnje planinarsko druženje u vodičkoj knjižnici. Piketaše je doša poslušati i čuveni HGSS-ovac Momir Karabuva zvani Mošo. To je jedna posebno omiljena pojava među planinarima.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD FOTOGRAFIJA

U publici su bile i prve dvi fotelje Sela, gradonačelnik Cukrov i predsjednik Gradskog vijeća Mačukat. Ne sumnjamo da su i oni uživali slušajući „piketaške priče“ o penjanjima na sve dalmatinske planine, slovenske i austrijske Alpe, planine u Albaniji i posebno ono penjanje na najviši vrh u Boliviji u izvedbi Josipa Pelajića.



Lipo je bilo sinoć u Staroj školi. Guštali smo slušajući Marka, Grgu, Dragana, Matu i Josipa. Josipa, koji je pravo otkriće i kao pjesnik. Stoga ćemo, uz napomenu da je sinoć otvorena i izložba piketaških fotografija koju možete razgledati do 20. ožujka, ovaj tekst završiti jednom Josipovom planinarskom pismom.  Pismom koju je posvetija svojim „mihovilcima“.

VELIKI RAJINAC 1667mn
Fali li ti Velebite pisma..
Uz vatru u sri zime..
Di zna svak svakom ime

Usri zime
Kada sunce zađe..
U sri zime 
Kad su noći slađe..

Fale li ti Velebite judi.. 
Kad noći prođu,
Kad se zora budi..

Tamo di vitar Velebite, miriše na te
Tamo di svi žele rado da se vrate..
Pored tebe zvizde jače sjaje
Dok ti na uvojcima snig ostaje...

Staza zametenih snigom,
Toliko smo ih prošli, prteći...
Toliko se toga reklo, šuteći.
Otopljene pahulje..suze,

Ne, nisu to bile..
Nikad se one nisu, Velebite
Među nama krile.

I opet nije bilo u
Runolistu mista
Velebite bilo nas je
Mihovilaca dvista !!

Poslijednja izmjena dana Srijeda, 02 Ožujak 2022 13:56
djelomob1.jpg