Ožujak 14, 2022 6668

Ugasilo se još jedno svjetlo u Plimici, nesta sunce iz tvog oka: Napustila nas je Jadranka Bastić Herak

Ugasilo se još jedno svjetlo u Plimici, nesta sunce iz tvog oka: Napustila nas je Jadranka Bastić Herak Facebook
Ocjeni sadržaj
(17 glasova)

Odu judi iz Vodic, i to mnogi, ali Vodice iz njih nikad. Znam to po svojima koji žive u Zagrebu i Velikoj Gorici. Ne prođe dan, a da oni ne pitaju šta ima novoga. Mada su prije toga upita „proletili“ po Info Vodicama, Vodicama u srcu i duši i Vodičankama i Vodičanima.  Pa mi se puno puta učini da sam ja taj koji bi njih triba pitati za novosti. Jer su upućeniji. 

Plimica je dio Vodic u kojemu su najbrojniji Skočićevi. Ali ima u ti nekoliko ulic koje spadaju pod Plimicu i desetak drugi vodiški prezimenov. Među ostalima i prezime Bastić. E, pa iz jedne kuće Bastićevih (Baščinih), krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih zaputili se u svit brat i sestra, Ante i Jadranka. Otišli studirati u Rijeku. Ante strojarstvo, Jadranka ekonomiju.  Otišli u Rijeku i tamo ostali. I nakon studija. Upozna sam ih prije šest-sedam godin. U knjižnici. Kad god su bili u Vodicama došli bi na knjižnična događanja. Predavanja i otvorenja izložbi. 

Gospodina Antu sam nešto bolje upozna. Evo, baš prošlog četvrtka pili smo kavu u društvu jednog vodiškog „proljećara“. Krste Roce, Krstića. Sluša sam ih kako pričaju o sedamdeset i prvoj. Krste o događajima u Zagrebu i Vodicama, a Ante o istom periodu u Rijeci. Ja sam im „nametnija“ tu temu jer sam zna da Krstić idući dan triba ići u Zagreb na obilježavanje pedesete godišnjice osnutka Zavičajnog društva Vodičana. Kako su među osnivačima bili i vodiški sudionici Hrvatskog proljeća, predsjednica Društva Tončika Cukrov iskoristila je tu zgodu da se progovori i o njihovom doprinosu i sudjelovanju u nečem šta se popularno naziva  i Maspok.

Krstiću se i nije išlo u Zagreb, ali kad sam vidija fotografije i čuja raport s mista događaja od Nere Pipićeve, svoje tete Biserke i Šime Strikomana, koji je cilu priču začinija Milenijskim licima „proljećara“, zna sam da mu je bilo drago šta se odazva i ipak otiša u ZG. 

Rizk Casino Bonus

Živo je bilo početkom sedamdesetih i u Rijeci. Politički i proljećarski živo. Tako kaže Ante. O tome se puno ne zna u javnosti. Nekako su tamošnji događaji završili na marginama. 

Priča nam je Ante na toj kavi i da je doša na koji tjedan jer ima posla u poju. To je bilo u četvrtak. Ništa nije slutilo da će svoj boravak u Selu morati prekinuti puno prije. U nediju ujutro potražija me kako bi vratija knjigu koju je uzeja u knjižnici. Mora je na put. Večer prije iz Rijeke ga je nazva nećak. Jadrankin sin. Vijest koju mu je priopćija priuštila je bol.  Veliku bol. Bila je to vijest o Jadrankinoj iznenadnoj smrti. 

Nedijom ne idem na fejsbuk. Zato sam tek jutros vidija reakcije na Jadrankin odlazak. Prijatelji sa svih strana izražavali su suosjećanje. Riječani, Vodičani, Šibenčani, Dubrovčani, Splićani,… Sa svim tim mistima bila je povezana kroz objektiv svog fotoaparata. A i kroz članstvo u foto klubovima tih mista. Bila je poznato ime u svitu fotografije. Kojom se bavila amaterski. Ali potpuno predano i nesumnjivo kvalitetno. To mi je o njoj potvrdija i Šime Strikoman. A njegova vridi. 



Kad god sam Jadranku vidija, vidija sam je sa aparatom. U ruci ili obišenog oko vrata. Sve do danas bija sam uvjeren  da je profesionalna fotografkinja. To mi je bilo logično za nekog ko se nije odvaja od fotoaparata. 

Mile Bastić, Biba Bastić, Helena Bastić, Gordana Bastić, Jadranka Bastić,… Hm, lipa je to reprezentacija Vodičana koji su se našli u svitu umjetnosti. Tekstovima, predivnim glasom, fotografijama,…   Što se jubavi prema fotografiji tiče, možda su je Gordana i Jadranka naslidile od svojih stričeva koji su bili u tom „filmu“. Pere, Šime i Ante. 

 

Jadranka i Ante sa didom Matom

Plimica je ostala bez još jednog svog „diteta“. Plimica na kojoj se Jadranka igrala s Ankom Bilan (danas Jankov), Slavicom Skočić (Petrov), Siberijom Roca i Filkom Babac (Samohod).  Sa nekima od njih i s Ivankom Ivas družila se i u srednjoškolskim danima. Kako je Ivanku (i njenog brata Grgu) životni scenarij odveja u Rijeku, njih dvi bile su stalno upućene jedna na drugu.  

Ante i Jadranka rođeni su u braku Ive Šprljan (Kvasinarove) i Emila Bastića. Njega pamtim ka šofera. Vozača autobusa. Volan mu je lipo pristaja. Najveći dio svoje karijere odradija je na relaciji Split – Rijeka. Valjda je obitelji Bastić Rijeka bila suđena. Rijeka koju su zavolili. I poštivali. Ali, kako sam na početku napisa, nikad naše Vodice, Selo naše najdraže, nisu izašle iz njihovih misli, njihove duše i njihova srca. 

Ante i Jadranka sa roditeljima Ivom i Emilom

Završit ću ričima kojima se jedna velika vodiška duša, naša draga Biba Bastić, oprostila od svoje rodice Jadranke: „ Iza tebe osta velika tuga. Ugasilo se još jedno svjetlo u Plimici, nesta sunce iz tvog oka. Tvoja dežurna kamera plesala je u vrijednim i zlatnim rukama umjetnice… Doviđenja sestrice moja, draga
moja rodice !!!“

Biba, baš mi se sviđa to šta si njezin fotoaparat nazvala „dežurnom kamerom“. Nadam se da ćemo u skoroj budućnosti u vodiškoj knjižnici izložiti Jadrankine fotografije. 

U ime mještana Vodica izražavam sućut njenoj djeci i bratu Anti.

Zahvaljujem na ustupljenim fotografijama i pomoći pri pisanju ovoga teksta Anki Bilan Jankov, Gordani Bastić Kusanović i Šimi Strikoman(ov)u.

Jadranka s ocem Emilom na vodiškoj rivi


    

Poslijednja izmjena dana Utorak, 15 Ožujak 2022 17:11
djelomob1.jpg