9.83°C
Samostan klarisa otvoren je još davne 1308. godine te spada u najstariji ženski redovnički samostan u Splitu. Sestre klarise uz zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti, zavjetuju se i na klauzuru, tj. zatvorenost, a jedna od njih je i sestra Marija Katarina od Raspete Ljubavi, odnosno Vodičanka Nera Galijot. Ispričala nam je kako je osjetila Božji poziv dok je čekala odlazak na služenje vojnog roka, zašto je odabrala baš klarise, ali i kako je na to reagirala njena obitelj i društvo te nam ostavila poruku za sve svoje drage Vodičane koji su prisutni u njenim mislima i molitvama.
- Svatko od nas rođen je s poslanjem određenim od Boga, ali u nekom trenutku života prepoznajemo taj poziv. Tako sam i ja svoj poziv prepoznala 2016. godine prolaskom kroz Vrata Milosrđa. To je bila Jubilarna godina Božjeg milosrđa koju je otvorio papa Franjo krajem 2015. godine, u Rimu, a završavala je krajem 2016.. Župnik iz Kaštel Gomilice, a ujedno i moj prijatelj, don Ante Čotić, pozvao me da se pridružim hodočašću u Rim, prilikom otvaranja Jubilarne godine Božjeg milosrđa. Ja sam pristala ići ali s nakanom da se dobro provedem, vidim kulturne znamenitosti i shopingiram, priča nam 27-godišnja Nera Galijot, odnosno sestra Marija Katarina od Raspete Ljubavi.
Naravno, ništa od toga nije ispalo po njenom planu jer već pri dolasku u Asiz, na prvo mjesto hodočašća, Gospodin joj je vrlo duboko dotakao dušu. Tada nije znala što joj se točno događa u nutrini, ali vrlo brzo su se počele događati promjene u njenoj duši.
- To nitko nije vidio naravno, jer s nikim nisam razgovarala o tome. Cijela ta godina zapravo je bila stalno i intenzivno pozivanje od Gospodina, ali ja sam Ga odbijala i bježala. Uvijek sam osjećala duboko poštovanje prema Gospodinu i nekakvu čežnju za Njim, znala sam da je On dobar, ali nisam prepoznavala na što me točno poziva. Mislila sam da traži od mene da budem 'dobra ženica koja moli krunicu u crkvi' i to me je strašno odbijalo jer mi se to činilo dosadno.
Na kraju 2016. prošla je kroz vrata milosrđa i tu su počele drastične promjene koje su se manifestirale i kroz njenu vanjštinu. Nakon toga je u njoj nastala velika odbojnost prema i najsitnijem grijehu te se pojavila velika čežnja da ljubi svakog čovjeka onakvim kakav jest.
Do tada, čekala je poziv na služenje vojnog roka, a njena duga crvena kosa bila joj je na prvom mjestu
Spoznala je mnoge navezanosti na sebi i istine o istima. Duhovno viđenje njene kose možda ju je najviše potreslo. Naime, tko ju je bolje znao, znao je što joj predstavlja kosa i koliko joj je bila bitna.
- Bila mi je na, blago rečeno, prvom mjestu. Uvijek je morala biti duga, crvena i lijepa. Poslije prolaska kroz vrata milosrđa, prilikom jednog ritualnog uljepšavanja svoje kose, od sat i pol vremena, pogledala sam je u ogledalo da se 'nadivim' njezinoj dužini, sjaju i mirisu prije izlaska iz kuće. Tada sam ostala preneražena jer sam je u duhu vidjela mrtvu, kao kosu od mrtvaca.
Ona je bila i duga, i mekana, i sjajna i mirisava i svježe crvena na pogled očiju, ali u njenoj nutrini ona je bila kao kosa iz groba.
- Radilo se zapravo o spoznaji danoj od Gospodina - da mi to ne može i ne smije biti nikakav prioritet pred dušom u životu. Duša je vječna i ima svoj sjaj ili tamu, a kosa će uistinu jednom biti mrtva na meni pokojnoj. Ulagati u nešto ograničeno i prolazno znači biti bezuman.
Kratko poslije toga odrezala ju je do ramena i obojala u tamnosmeđu. Tada su svi počeli sumnjati da se s njom nešto događa, ali su neki mislili da je to učinila jer sam se prijavila u vojsku i čekala poziv za služenje vojnog roka.
- Od vojske sam u svojoj nutrini odustala, a sve više je bujala želja za odazivom Gospodinu. Nikome nisam govorila da sam odustala od vojske, nažalost ni samoj vojsci jer su me poslije tražili, a ja sam već bila ušla u samostan. Kad sam prepoznala poziv i da me Gospodin želi za sebe, nisam se više dvoumila niti časa, rekla sam Mu samo: „Učini brzo što si naumio sa mnom! Ja neću čekat dovijeka!“ I tako sam 18.ožujka 2017. godine ušla u samostan svete Klare. Sada sam već pet godina i dva mjeseca ovdje i sestra sam s prvim zavjetima. Ako Gospodin da, sljedeće godine polažem vječne zavjete.
Obitelj i društvo jako su se iznenadili
- Bolje rečeno šokirali! Skroz razumljivo s obzirom na moj stil života i kompletni izgled jer uistinu nisam izgledala ni kao vjernik, što mi je jednom rekao jedan čovjek, a kamoli kao netko tko odlazi u samostan, i to zatvoreni. Poručila sam im da odlazim u zatvoreni samostan, da se odazivam na Božji poziv u potpunoj predanosti molitvi i žrtvi.
Znala sam da im je bilo teško, ali imala je potpuno pouzdanje u Gospodina da će ih On sam utješiti.
- Nisam nikome ništa govorila do u zadnji čas, osim svojima u kući, jer sam bila svjesna da nitko ne bi mogao razumjeti. U meni se dogodio potpuni zaokret koji je bilo vrlo teško objasniti ikome i zato se nisam ni trudila. Razgovarala sam uglavnom sa majkom jer me je jedino ona mogla razumjeti.
Klarise, zato jer ju je On tu htio
Kad je prepoznala poziv nije odmah znala u koji red treba ići već je postupno kroz molitvu osjećala da fizički treba biti zatvorena i udaljena od ljudi, ne imati kontakt s njima. U isto vrijeme u duhu se je vidjela odjevena ovako kako sada izgleda.
- Stupila sam u kontakt s časnom majkom Dolores i došla u njihovu kućicu na nekoliko dana da vidim je li to za mene. Kroz to sam vrijeme bila prisutna u crkvi dok su sestre molile u koru iza rešetaka. Njihova molitva također me je neizmjerno privlačila i bila jedna od potvrda da uistinu tu želim doći. Kada sam pročitala pravilo svete Klare Asiške, naše utemeljiteljice, odmah sam znala da je to ono što želim, da je to ono na što me Gospodin poziva. I evo, odazvala sam se.
Klarise su požrtvovne sestre koje ljube duše u svijetu više nego sebe. Zato i jesu ovdje zatvorene. Život u klauzuri prepun je svakodnevnih žrtava, malih i velikih i nije lagan. To je vrlo zahtjevan život ali zato neizmjerno lijep, radostan i plodonosan.
- Radostan je jer se dan klarisa ne sastoji u življenju za samu sebe, na fokusu na samu sebe, već prvo na Gospodina, a onda kroz Njega i na sve duše koje su u potrebi. I to zapravo nitko ne može razumjeti, rekla bih čak ni sami članovi crkve, već jedino onaj koji živi taj život. Radost je živjeti za druge. Radost je žrtvovati se za druge. Radost je i milost kad imamo prigodu plakati sa nekim, posebno danas kad se bol izbjegava, a biti u prisutnosti bolnog, još više. Dušu ne mogu ispuniti pravom radošću i mirom prolazne i materijalne stvari, ni status ni imanje, ni dobar izgled, novac najmanje.
To su sve trenutna zadovoljstva koja na čas zagolicaju dušu pa je ostave još praznijom i jadnijom pa ona opet srlja tražiti neko drugo zadovoljstvo samo da ublaži tjeskobu, nemir i tugu koji u njoj borave.
- To je problem današnjice. Izvrću se istinske vrijednosti a serviraju laži i obmane koje kasnije ostavljaju velike posljedice na duši. Jedino življenje za druge kroz Isusa može ispuniti dušu pravim mirom i radošću. Svijet je danas gladan ljubavi. Toliki su nesretni, sami, osamljeni, osjećaju se bezvrijedni i da ih nitko ne voli. Imaju sve, a nemaju ništa. I takvi umiru, najprije duhovno, iz dana u dan, a onda i fizički bez svojih najbližih. Klarise su, zapravo, duhom prisutne kod takvih duša jer mole za njih. Intenzivno osjećamo svijet oko sebe i to je veliki dar na kojem smo zahvalne Gospodinu.
Dan je vrlo dinamičan i premda je raspored dana svaki dan isti, ni jedan dan nije isti
Dan započinju ustajanjem u 05:25 h. U 05:50 h počinju s molitvom prikazanja dana za sve potrebite, potom slijedi razmatranje u šutnji, Jutarnja molitva i Srednji čas iz Božanskog časoslova (službena molitva crkve po časovima tokom dana) te sveta misa u 07:00 h.
Poslije mise također ostajemo u razmatranju do doručka koji je od 07:45 h do 08:00 h. Poslije doručka slijedi rad po službama. Imamo više službi kao npr. rad u kuhinji, vrtu, šivanje, sakristija, praonica, pečenje hostija, služba na porti gdje primamo siromahe… Iza toga slijedi molitva ružarija - krunice u 11:10 te ručak s rekreacijom koji traje od 12:10 h do 13:00 h. Poslije toga slijedi Zahvala – pohod Presvetom Oltarskom Sakramentu te početak šutnje od 13:20 do 15:35 h.
Kroz vrijeme šutnje nije dopušteno razgovarati. Nakon šutnje slijedi molitva Šestog i Devetog časa te nastavak rada do 18:00 h. Šesti čas označava podne, a Deveti 15:00 h popodne. U 18:30 slijedi Večernja molitva s razmatranjem u šutnji do 19:30 te večera i rekreacija do 20:30 h. U 20:30 je molitva Povečerja. U 21:00h odlaze na počinak do 00:00 h kada imaju noćnu molitvu, Službu čitanja.
Zavjetovanje na zatvorenost i posjete
- Ne izlazimo nikada van zidina jer uz zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti, zavjetovale smo se i na klauzuru, tj. zatvorenost. Imamo ograđeni prostor sa kamenitim zidom oko samostana i tu se možemo kretati, to je naše dvorište.
Izlazak je dopušten u slučaju odlaska u doktora, ali često se dogodi da doktori dođu do njih pa tako ne moraju izlaziti. Izlazak je još dopušten u slučaju pohoda roditelja na samrti i na njihov sprovod.
- U posjetu se može doći kroz cijelu godinu osim kroz korizmu, samo se treba najaviti. Vrata su nam uvijek kroz jutro otvorena zbog siromaha i ljudi koji dolaze na preporuke za molitvu i na razgovor, ispričala nam je naša Nera, sestra M. Katarina od Raspete Ljubavi.
Poruka za njene Vodičane:
Moji dragi Vodičani, ja više nisam u Vodicama i ne vidim vas, ali svi ste mi prisutni u srcu, mislima i molitvama. Ljubiti svoje bližnje, i znane i neznane, ne zasniva se samo na fizičkom kontaktu već puno više i na duhovnom! Nisam ovdje samo zbog sebe. Ako vi plačete, plačem i ja! Ako ste vi radosni, bit ću radosna i ja! Znam da vas ima koji mislite da vas se ni ne sjetim, jer imam 'niz' onih koji su mi u molitvama, ali srce nije ograničeno kao mozak! U srce stane svatko jer ljubav ne poznaje mjeru ni granicu ni daljinu! Tako, dragi moji Vodičani, vi ste SVI u mome srcu! Želim vam obilje Božjeg blagoslova! Hvala svima onima koji mole za mene! Molim za vas dragi moji Vodičani, molite i vi za mene!
