19.83°C
Mateo i Anja Juričev Talijaš ponosni su roditelji četiri dječaka – Noe (7), Iana (5), Tea (4), Vala (2), a od prije dva i pol mjeseca i djevojčice Zoi. Kada su dobili svog prvog dječaka Nou oboje su imali 20 godina. Mama Anja već je bila naša sugovornica u rubrici 'Vodiške mame', a sada dvije godine nakon i s dva mališana više, sa suprugom u zajedničkom intervjuu ispričala nam je o počecima njihove velike ljubavne i obiteljske priče, planovima vezanim za širenje svoje obitelji, ali i svakodnevnim izazovima roditeljstva s kojima se oboje susreću. Ovo je njihova štorija!
Kako je krenula vaša velika ljubavna i obiteljska priča?
Upoznali smo se tijekom ljeta 2013. godine. Naš početak je uistinu jako zanimljiv i teško ga je tek tako dočarati. Oboje smo radili sezonski, Mateo u noćnom klubu Exit, a ja u jednom tribunjskom kafići. Jedno jutro je došao s kolegom nakon odrađene smjene, upravo do mog radnog mjesta i, iako nije bila moja smjena, ujutro sam i ja došla tamo na kavu. Kako sam njegovog kolegu poznavala otprije, vrlo brzo smo započeli s pričom i nismo prestajali do njegovog odlaska. No, veoma me iznenadila posuda s ledom u kojoj se, umjesto uobičajeno, boce nekog alkoholnog pića, nalazila bočica Orangine. Sve u svemu, ostavio je popriličan dojam! Tijekom ljeta ja bih navečer izlazila u Exit, a on bi preko dana dolazio u Tribunj i malo po malo smo se sve bolje upoznavali, a do kraja ljeta smo započeli s našom vezom koja traje i sada. Kako je ljeto završilo morala sam se vratiti u Zagreb gdje sam tada živjela i isprve nisam bila sigurna kako će to sve skupa funkcionirati, ali kod zaljubljenih osobi ništa nije nemoguće.
Nakon svega dva-tri tjedna nazvao me kako bi me obavijestio da je prebacio školovanje u Zagreb i da će se preseliti kod sestrične koja tu živi. Možete zamisliti moju reakciju, noge su mi se oduzele! Svo vrijeme smo provodili zajedno i iako smo karakterno bili jako različiti i imali česte nesuglasice, jednostavno nismo mogli jedno bez drugoga. Ne možemo ni sada, nakon skoro 10 godina.
U tom periodu dijagnosticirali su mi policistične jajnike i zbog mnogobrojnih cista rekli su mi kako ću jako teško ostati trudna i to uz pomoć terapija te što budem starija, to ću teže ostati trudna. Iako nismo tako dugo živjeli zajedno mislili smo da je bolje i da imamo dijete tako mladi, nego kasnije žalimo jer ga nemamo. No, hvala Isusu, On je imao drukčije planove i bez ikakve terapije sam ostala trudna i rodila predivnog zdravog dječaka, kao i drugu djecu kasnije.
P.S. Naknadno smo shvatili da smo se zapravo letimično upoznali godinu ranije, ali to je neka druga priča.
Planirate li još širiti svoju obitelj?
Iskreno, ja nas nisam zamišljala s petero djece, ali zato moj muž jest. I više..! No, sve se događalo i razvijalo nekako spontano. Zasad nemamo u planu širiti obitelj, a kasnije - tko zna!
S kakvim se sve izazovima roditeljstva svakodnevno susrećete?
Prvenstveno, najveći nam je izazov djeci približiti Isusa i Riječ na njima shvatljiv i pristupačan način, kao i usaditi im prave vrijednosti i ispravne obrasce ponašanja. Teško je to postići uz sve više toga krivoga oko nas, dostupnog naročito putem tehnologije. Djeci zabavni sadržaji su poprilično zabrinjavajući zbog čega im doticaj s navedenim nastojimo maksimalno ograničiti, kao i kontrolirati sadržaj koji gledaju. Nažalost, nismo to radili na ovakav način od samog početka, tako da je bilo bunta i protivljenja, no ide nam sve bolje i oni sve manje potražuju ekrane. Izazov nam je bilo što isplanirati jer treba uskladiti 7 glava, a najviše volimo boraviti vani, pogotovo djeca. Vrijeme nas nije mazilo posljednjih mjesec dana, zbog čega je to bilo još teže, no vratilo nam se sunce tako da ponovno uvrštavamo šetnje u dnevni raspored.
Opišite nam jedan tipičan dan u vašoj obitelji.
Kod nas ima svega osim tipičnog dana! Mateo je promijenio dva posla od kraja ljeta zbog čega se naš raspored drastično mijenjao te još uvijek pronalazimo nama najzahvalniji raspored. Najčešće se ustanemo do 7, spremim doručak i pomolimo se zajedno prije nego Mateo ode raditi, poslije doručka svako obavlja jutarnju rutinu (oblačenje, pranje zuba, slaganje kreveta…). Potom odemo u šetnju, djeca budu s bakom i prabakom jedan dio dana. Nekad pojedinačno, ali najčešće u tandemu. Poslije ručka dolazi suprug s posla, pa onda zajedno obavimo ako što imamo, odemo s djecom negdje (ako nam vrijeme dopusti), a nakon večere ih lagano pripremamo za čitanje priče, molitvu i spavanje. Tijekom tog rasporeda bude svega, mijenjanja pelena, uspavljivanja, igre, svađe, maženja, zadaće, treninga, čišćenja... Teško je imati neki stabilan raspored jer Zoi nema još neki stabilan ritam hranjenja i spavanja, a i Val je nedavno prestao s popodnevnim spavanjem. Ipak, polako sve sjeda na svoje i sve je lakše.
Kad smo u ožujku 2020. godine radili intervju za rubriku 'Vodiške mame' dali ste jedan prekrasan odgovor na pitanje što je za vas majčinstvo, ali i koji je najdragocjeniji savjet koji ste dobili o roditeljstvu i odgoju. Dvije godine nakon, s dva mališana više, možemo li prekopirati iste odgovore?
Dosta toga se promijenilo u zadnje dvije godine, gotovo čitav svjetonazor pa samim time i prioriteti. I iskreno, najčešće me spašava citat: ”Sve mogu po Njemu koji me snaži”. Jer nerijetko dolaziš do ruba vlastitih granica svega, s petero male djece svaki dan je turbulentan od ujutro do navečer i nema puno prostora za predah. Kad sam svoju snagu počela pronalaziti u Riječi, kao i Mateo, stvari postaju lakše. Izazovi ne prestaju, dapače, sve su veći. Ali, nas dvoje smo iz dana u dan sve skladniji pa se samim time i lakše nosimo s novim situacijama i okolnostima.
Rekla bih da je majčinstvo odgajanje sebe samog dok pritom odgajaš i djecu. Radili smo usput jako puno grešaka, kao i svi i kasnije moraš ispravljati krive drine što nije jednostavan proces, no kako se mijenjamo mi, tako se mijenjaju i oni.
Koliko je važna uloga oca u odgoju djece? Iz odgovora se da iščitati da ste si zaista velika podrška.
Uloga oca je od iznimne važnosti. Otac je glava obitelji koji vodi svoju obitelj s tim što je njemu Krist glava. On je naš skrbnik, zaštitnik i naša sigurna luka. On je taj koji grabi i rukama i nogama kako bi našoj obitelji priskrbio sve što nam je potrebno. Uloga oca snosi veliku odgovornost i veliku žrtvu. Zahtijeva konstantan rad na sebi i odricanje kako bi u toj ulozi bio što uspješniji (kao i majčinstvo). Također, svaki roditelj usađuje u dijete određene vrijednosti i pruža djetetu ono što samo on može pružiti. Najjednostavniji primjer: dok se sa mnom uglavnom maze, s njim se "hrvaju" tako da očvrsnu malo.
Kako okolina reagira na vašu obitelj? Što vam najčešće kažu? Bude li nekad nepotrebnih komentara ili pitanja?
Okolina odlično reagira. Većini ljudi je fascinantno vidjeti dvoje mladih s “mnogo” djece. Nekada je to bila najnormalnija stvar, a sada je to sve rjeđi prizor. Uglavnom nam se ljudi nasmiješe, pitaju nas kako “hendlamo” s toliko djece, govore “Svaka čast!” i slično. Nisam dosad čula nikakve ružne komentare.
Pomaže li vam tko? Imate li vremena za sebe, kako ga provodite?
Ajme, bez svekrve Mihaele bih mogla sjesti i plakati. Ona je naš anđeo. Djeca ju vole više nego nas. Obožavaju provoditi vrijeme s njom, a ona je apsolutno nesebična i predivna u odnosu s njima. Osim nje, tu su i njeni roditelji te brat sa svojom ženom i sinovima. Nemojte me krivo razumjeti, naša rodbina je mnogobrojna i svi vole biti s njima, no oni su ipak najčešće. Pogotovo Mihaela.
Vrijeme za sebe “ukradem” kad uspijem. Barem 15-ak minuta kada djeca zaspu, ako ništa drugo. Ponekad jednostavno uživam u miru i tišini, ponekad čitam, pogledam nešto na TV-u, odradim trening ili poslušam seminar… Ovisno o vremenu i raspoloženju.
Što ste po struci, nedostaje li vam posao ili ste radije doma s djecom?
Dok sam bila trudna sa Zoi završila sam studij predškolskog odgoja i obrazovanja. Osim prakse u vrtićima nisam se još okušala u struci, ali se jako veselim tome. No uživam biti sa svojim pilićima, tako da ne znam kada ću početi s radom.
Jesu li Vam financije ikad predstavljale problem?
Tijekom godina bilo je nekoliko nezgodnih situacija, kao kad je Mateo imao prometnu ili dok sam ja bila s djecom i studirala, a samo Mateo bio zaposlen, kupovali smo stan, no uz pomoć obitelji koja bi nas pogurala, prebrodili bismo.
Što biste poručili mladim ljudima koji tek planiraju obitelj?
Poručila bih im da nikada nije i nikada neće postojati naizgled savršen trenutak za dobiti dijete. Ali, kada dijete dođe, svaki trenutak je savršen, bez obzira na okolnosti. Bude čupavih i dlakavih trenutaka i nije nimalo jednostavno, no ne postoji veći blagoslov na svijetu.
Prijateljica mi je spomenula rečenicu koja mi se duboko urezala: “Odgoj djece nije šprint, već maraton“. Kad se svlada jedna prepreka, naiđe druga i potrebno je pronalaziti nove načine rješavanja problema, no to je uzajaman proces gdje se mijenjaju i roditelji i djeca.
Zajedno rasteš i postaješ svakim danom sve bolji!
