Siječanj 06, 2023 20029

Ratom protjerana s obitelji svoj novi dom je pronašla u Vodicama

Ocjeni sadržaj
(24 glasova)

Iz Dnjepra, milijunskog grada zajedno sa svojom obitelji, suprugom Vitaliyem i kćerkom Solomijom, Ksenia Norik, stigla je u Vodice krajem kolovoza. Akademska slikarica koja je u Hrvatsku zakoračila bez znanja jezika, te čiji su radovi bili izloženi u Dnjepropetrovskom umjetničkom muzeju danas je aktivna članica u udruzi More, priprema se za samostalnu izložbu, a njezini radovi stižu na adrese cijelog svijeta.

Dok je sa suprugom ljetovala 2018. godine u Vodicama i maštala da život provede baš ovdje, nije ni slutila da će se njena želja ostvariti, sve do 24. veljače ove godine kada je napustila svoj dom i život započela kilometrima dalje od rodnog kraja, ali ne zbog sanjarenja o novom početku u Vodicama, već zbog rata koji je započeo u njenoj domovini.

- Moje ime je Ksenia Norik. Imam 34 godine. Prije početka rata živjela sam i radila u Kijevu, ali sam rođena u Dnjipru, gdje sam pohađala školu. Sada živim u Vodicama, u koje sam stigla krajem ljeta s kćerkom dok mi se suprug pridružio prije tri mjeseca. Prije dolaska u Vodice provela sam šest mjeseci u Varšavi. Iako dio grada u Ukrajini, u kojem smo živjeli nije zahvaćen ratom, trenutno nam nije mjesto za život, jer se ne zna kada se situacija može promijeniti – započela je razgovor Ksenia Norik, mlada i hrabra žena koju je rat u Ukrajini doveo u Vodice.

Dok nije morala napustiti Ukrajinu, Ksenia je u Kijevu slikala cijele dane. Radila je slike po narudžbi, te podučavala i vodila majstorske tečajeve iz slikarstva individualno i za grupe ljudi. Od vrtića je voljela crtati pa je već vrlo mlada vikendima odlazila na satove crtanja.

S godinama crtanje vikendima preraslo je u profesiju i strast, te posao njenog života.

Na kraju 8. razreda odlučila je upisati Fakultet umjetnosti u Dnjepru. Nakon završenog fakulteta usavršavala je svoj talent te je upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Kijevu.

- Prve dvije godine (od 6 godina) na akademiji smo imali nastavu od 9 do 19 sati gotovo svaki dan. Bilo je zahtjevno, ali zahvaljujući silnom trudu i učenju sada mogu nacrtati sve: osobu, krajolik, mrtvu prirodu, kuću, a ujedno znam mnoge tehnike crtanja. Ujedno sam završila i srednju umjetničku školu, te stekla diplomu umjetnika i profesora slikanja. Završila sam i Visoku školu na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje sam studirala 6 godina. Na Fakultetu restauratora-konzervatora slikarstva naučila sam sve o tehnologiji i restauraciji slike, tako da je moje školovanje sveukupno trajalo punih 11 godina. Zahvaljujući dobrom uspjehu uvijek sam dobivala stipendiju, a krajem zadnjih godina umjetničke škole počela sam raditi u dječjoj umjetničkoj školi u koju su išla talentirana djeca nakon redovne nastave. Iako je bilo teško za vrijeme školovanja, drago mi je što sam krenula ovim putem – nastavlja umjetnica.

Još dok je bila studentica u Dnjepru, počela je sudjelovati na izložbama. Bile su to početničke studentske i izložbe mladih.



- Moji su radovi u Kijevu bili izabrani u Nacionalnu uniju umjetnika Ukrajine. Neki od radova su bili izloženi u Dnjepropetrovskom umjetničkom muzeju u izložbenim dvoranama Akademije i Saveza umjetnika Ukrajine, te galeriji Globus u Kijevu i galeriji Xanadu u Varšavi. Sudjelovala sam i na svjetskom natječaju Golden Talent na internetu s 3 rada zajedno s drugim umjetnicima, gdje sam osvojila 2 zlata i srebro – dodaje mlada i talentirana umjetnica.

U Vodicama, mada joj neizmjerno nedostaju obitelj, prijatelji, grad,.. snašla se.

Odgovara joj priroda i vrijeme što je za umjetnika važno. Rado kuha, najviše ukrajinsku kuhinju od čega bi posebno izdvojila, boršč, ukrajinsku juhu, ali je u Vodicama zavoljela i dalmatinsku hranu; posebno ribu, blitvu, ali i grah.

- Većinu vremena provodim brinući se o kćerki, a uz kuhanje i ostale kućanske poslove ostaje mi maksimalno 3-4 sata za za slikanje, što nije ni približno onoliko koliko sam slikala dok smo živjeli u Ukrajini – dodaje Ksenia.

Usprkos tome ove godine je donirala 5 radova za izložbu u Dnjepru, a novac od prodaje tih slika otišao je za pomoć ukrajinskoj vojsci.

Ujedno ima web stranicu trgovine na internetu gdje prodaje svoje slike i izrađuje ih po narudžbi preko fotografija te ih šalje po cijelom svijetu.

- Aktivna sam članica u likovnoj udruzi More u Vodicama i prije Božića otvorena je izložba slika u Gradskoj knjižnici Vodice gdje sam izložila svoje radove zajedno s drugim umjetnicima. Čini mi se da se ljudima sviđa moj rad pa se pripremam za samostalnu izložbu – sa smješkom dodaje Ksenia.

Dok crta koristi uljane boje, ali radi i akvarele i akrile. Nedavno dok je bila u Šibeniku s obitelji nacrtala je trg na kojem se nalazi slastičarna i čim je sliku objavila na Internetu vlasnica slastičarne se zainteresirala za kupnju slike.

Najviše slika pejzaže, a ponekad i portrete, dok je prije više slikala mrtvu prirodu i cvijeće. Motivi mora, Vodica i Dalmacije krase njene slike, a kada ne slika šeće s obitelji, putuje i istražuje druge gradove.

- Hrvati su vrlo gostoljubivi ljudi i drago mi je što sam ovdje. Sada vrlo dobro razumijem hrvatski jezik i uočavam sličnosti s ukrajinskim jezikom, tako da iz dana u dana sve bolje pričam, kao i moja obitelj. Na početku nam je bilo jako teško, a danas moja kći ide na satove plesa i mažoretkinje, pohađa vrtić. Suprug je došao prije tri mjeseca, zaposlen je i sve je puno lakše nego kada smo tek stigli – zaključuje Ksenia.

Premda joj je ovdje i lijepo i teško i neobično, kako nam je za kraj rekla, najvažnije joj je da su živi i zdravi.

 

djelomob1.jpg