Svibanj 09, 2023 4228

Oproštaj od Seke Nade Taradžić: Počast ženi koja je voljela Vodice

Ocjeni sadržaj
(7 glasova)

Krajem petog mjeseca prošle godine u vodičkom Kulturnom centru predstavljena je knjiga “Dulcin i okolo njega” autorice Seke Nade Taradžić. Vrijedna je to knjiga, prepuna anegdota i opisa života u nekadašnjim Vodicama. Posebno poglavlje u knjizi posvećeno je nadimcima vodičkih obitelji. Knjiga zbilja zaslužuje mjesto u svakoj vodičkoj kući. Njome je gospođa Seka samo potvrdila koliko voli svoje Vodice. Jer, tu je ljubav iskazivala kroz cijeli život, na svim mogućim poljima.

Prikupljala je ona materijal i za drugu knjigu. O vodičkoj ambulanti, ustanovi u kojoj je provela najveći dio svog radnog vijeka. Fotografije, povijest ambulante i opisane zgode zaposlenika (liječnika, sestara, vozača, laboranata, spremačica i farmaceutkinja) pričekat će na objavu u javnosti još neko vrijeme. Na žalost, gospođa Seka nije dočekala tiskanje knjige o svojoj dragoj ambulanti. Naša draga Seka Nada Taradžić napustila nas je u mjesecu kojeg je najviše voljela. Bolest koja ju je duže mučila bila je prejaka...

Tim povodom objavljujemo dio iz knjige “Dulcin i okolo njega” u kojem profesorica Meri Juričev-Dumpavlov piše o njenom djelu.

O djelu “Dulcin i okolo njega”
Knjiga Dulcin i okolo njega vraća nas u predratno i ratno vrijeme kad je u obitelji Zanze rođena Seka Nada Taradžić. Istražujući kako su živjele obitelji u njezinoj četvrti, ulazeći u najintimnije kutke kamenih kuća, u najskrovitije tajne žena, muškaraca i djece iz dragog joj Dulcina i okolnih ulica, Seka skida prašinu sa sjećanja onih koji su otvorili srca i uspomene stavili pred njezinu pisaljku.

Trebalo je hrabro odslušati ljudske tuge, da se ne zaborave. Pretvorila ih je u priče čitljive onima koji su događaje iz priča proživjeli, a još više rođenima mnogo kasnije.

Uspomene na Dulcin, Kajinu ulicu, na Muja i Rudinu, na život u očevoj kući, na njegove vrijedne ruke i na majčinu snalažljivost, trpljenje, bezgraničnu ljubav za djecu nosi u sebi godinama i ne zaboravlja nijedan trenutak, bio on tužan ili veseo. Seka nas podsjeća na obitelji neobičnih, smiješnih, životnih nadimaka koji već u samim nazivima kazuju o karakterima vlasnika nadimaka. Čitajući Sekine priče, postajete stanovnik Dulcina i okolnih ulica, tugujete i žalite s njima i zbog njih, smijete se kad vas nagradi nekim smiješnim događajem. Doživljaj bliskosti pojačava pjesmama u kojima majstorski vezuje stihove. Sekin vodički govor vjerojatno poznaju stari stanovnici Dulcina, ali će ga razumjeti i ostali Vodičani. Njezin govor je najljepši okvir za priče koje nas vraćaju u prošlost. Ova knjiga pripada svim Vodičanima jer nam je

Seka pokazala kako se živjelo ne samo u njezinoj ulici, u Ulici braće Kaja, nego u svim vodičkim ulicama.

prof. Meri Juričev-Dumpavlov

O AUTORICI
“Seka Nada Taradžić je rođena 26. siječnja 1941. u Vodicama, u siromašnoj radničkoj obitelji Zanze. Osnovnu školu završila je u Vodicama, dvogodišnje školovanje nastavila je u Šibeniku u Bolničkoj školi, a kasnije završava i višu laboratorijsku školu te radi u Zdravstvenoj stanici Vodice. Uključila se u rad Kulturno umjetničkog društva „Venco Vlahov“ što je utjecalo na početak njezinog spisateljskog rada. Godinama je istraživala i zapisivala razne događaje koje su joj pričali Vodičani i tako je nastala knjiga Dulcin i okolo njega.” (iz knjige)

Za kraj objavljujemo i jednu Sekinu pjesmu o voljenim Vodicama:

SIĆAJTE SE SVOGA ZAVIČAJA

Lipo li je Vodičanin biti,
Svojin miston vajk se ponositi.
Vodice su bile i ostale,
Ponos, dika za stare i mlade.

Pozdravjan Vas i želin sve najboje,
Sićajte se na Vodice svoje.
Vavik će Vas primiti u krilo,
Kano majka svoje dite milo.

Dočeka će Vas i Vaša mati,
Pijat fritul na stol će staviti.
Sićajte se Vi svojega mista,
Zavičaj jubiti, to je jubav čista.

Sitite se kako li je bilo,
Ka je cviće niz tarac visilo.
Garofuli, murtele, vijole mrlišale,
Divojke su svoja nidra cvićen ulipšale.

Momci su ji pod okon gledali,
Iz nidar in cviće vazimali.
Tajnu jubav oni sprovodili,
Volili se pa i oženili.

Vi ste dica njijove jubavi,
Sitite se, život su van dali.
Sićajte se kako su živili,
Vajk radili, siromašni bili.

Lipo li je zavičaj imati,
I vavik se u njega vračati.
Vratiti se u materino gnizdo
U njemu je teplo, jer je bilo tisno.

Zato večeras u svojin mislima,
Prošečite Vodiškin ulicama
Od Plimice, Rupine, Nabale,
Pa Rudine, priko Dulcina do naše Rive.

Šetajući, zapivajte pismu našu staru,
Svima dragu i od vavik znanu.
Ona će van dušu olašjati,
Srce će van još bržje kucati.

Oj Vodice misto moje rodno,
U tebi mi živiti ugodno…
Oj Vodice garofula kito
U tebi mi živiti je lipo…

U ime mještana Vodica obitelji Taradžić, suprugu Branku, kćeri Branki, sinu Zoranu i unučadi izražavamo iskrenu sućut.

 

djelomob1.jpg