Margarita Vlašić: Vedrog duha usprkos teškim vremenima

Cijeli život radi u polju. Rođena 1939. godine, majka je dvije kćeri i sina, baka je sedmero unučadi i 12 praunučadi. Vedra je duha, aktivna je u Udruzi umirovljenika grada Vodica. Voli putovati, svaku nedjelju je na Sv. Misi. Što nam je još Margarita Vlašić ispričala pročitajte u nastavku.

- Vaik sam po polju, od malih nog. U mladosti sam bila i čobanica. Imali smo ovce radi vune od koje sam plela čarapice. I dici mojoj sam plela đempere. Rođena sam 1939. godine – predstavila se Margarita Vlašić.

Premda je život nije mazio, vedra je duha. Djetinjstvo joj je bilo teško. Za vrijeme Drugog svjetskog rata živjela je u Zagrebu. Po završetku rata njena obitelj, kao i mnoge otišla je put Austrije. Na Križnom putu, ostala je bez oca.

- Znaš kako je teško bilo. Oca su mi ubili, nas četvero dice i mati sama, udovica. Najstariji brat je u to vrime ima devet godina, najmlađi tri miseca. Bilo je to vrime puno tuge i žalosti. Kao šestogodišnjakinja sam stigla u Vodice. Vladalo je veliko siromaštvo, koru kruva nismo imali i često smo čekali da nam se neko od dobrih ljudi smiluje. Kuća u kojoj smo živjeli je bila srušena i zapaljena. Ljudi su nam pomagali i donosili namještaj. Materi je bilo najteže, a i nama dici nije bilo lako. Tukli su nas, pljucali po nami. Ali nas je mati vaik učila da nikad nikom ne vraćamo na grube riči i udarce – prisjeća se Margarita.

Teška vremena je ostavila iza sebe, odrasla je, udala se i dobila dvije kćeri i sina. Danas već pokojni suprug je u to vrijeme imao veliko polje, vinograde. Njegova obitelj je imala konja i magarca i Margarita je, uz brigu oko djece i ulogu domaćice, svo vrijeme provodila brinući se o životinjama i radeći u polju. Nije ni to išlo glatko. Imali su 8000 čokota vinove loze i Margarita je zajedno sa suprugom sve sama obrađivala. Održavala je i druge kulture koje su uzgajali. I to sve ručno, prkoseći boli, suncu, prkoseći životu ostala je vjerna polju. Sve do danas.

- I sad sam iz polja. Danas smo trgali. Sin mi obično pomaže, al znam nekad i sama biti u polju. Berem smokve, idem u vinograd kad je vrime za to, plivim. Ma vaik ima posla. Privrći smokve, pa rastiri. Lipo vam je meni u polju – dodaje.

Ne samo lipo, nego i korisno.

- Kad sretnem svoje vršnjakinje većina na šćap iđe, a ja ki svića. A kako i neću kad vaik radim. Ne bole kosti, ne bole noge – smijući se govori.

Redom s liva na desno: Zinka Sladoljev (kćer), Stanko Vlasić (sin), Katica Vlasić (rođena Španja) i Živana Rak (mlađa kćer)

Kad nije u polju, u vrtu je. Živi u prizemlju obiteljske kuće. Na katu kuće živi Margaritin sin sa svojom obitelji. Pomažu se i dobro se slažu što je Margariti najvažnije. Jer svega materijalnog svi imamo i previše, nadodaje.

- Osim mira i zdravlja ništa nam drugo ne triba – zaključuje.

Aktivna je i Udruzi umirovljenika Grada Vodica i putuje kad god može. Sprema se na put u Sarajevo početkom listopada. Nedjeljom je na Maloj misi. Ima 7 unučadi i 12 praunučadi.

I mirita za sugovornika, kako nam je rekao jedan gospodin.