18.17°C
Spašavaju živote i pružaju prvu medicinsku pomoć u planinama, na nepristupačnim područjima i u izvanrednim okolnostima. Brinu o sigurnosti građana 24 sata dnevno, 365 dana u godini, dobrovoljno. Za ono što rade nisu plaćeni, a motivacija im volja i želja za pomaganjem. Oni su HGSS-ovci, pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja koja okuplja gorske spašavatelje organizirane u 25 stanica HGSS-a koje pokrivaju područje cijele Republike Hrvatske, pa tako i Šibensko-kninsku županiju.
HGSS Stanica Šibenik ima ukupno 36 aktivnih članova od čega 8 gorskih spašavatelja, 24 pripravnika (koji su prošli jedan ili sva tri osnovna tečaja i pripremaju se za ispit za gorskog spašavatelja) i 4 suradnika (pripremaju se za jedan od tri osnovna tečaja), s područja cijele naše županije.
Neki od njih su i naši sugrađani.
S gospođom Blankom Lučić, pročelnicom HGSS Stanice Šibenik, i njezinim kolegom, gorskim spašavateljem Mariom Blatančićem, razgovarali smo o njihovom, kako ga zovu, „hobiju".
„To što radimo može se shvatiti kao neki „hobi" koji se prakticira odjednom. Ponekad sjedimo ovako na kavi, odjednom zazvoni telefon i mi počinjemo prakticirati taj svoj „hobi"; odlazimo na teren, idemo na intervenciju", objašnjava pročelnica šibenske Stanice. Inače, otkad postoji HGSS, a to je već punih 67 godina, gospođa Lučić je prva i jedina žena koja je izabrana na tu časnu dužnost! „Mi smo općenito Stanica s velikim brojem žena; ima nas čak devet i na to smo ponosni", kaže nam pročelnica.
Blanka Lučić
Kako se postaje član HGSS-a?
„Uglavnom to ide putem preporuke, iz nekih HGSS-u srodnih krugova, prvenstveno planinarskih. Svaki član mora biti aktivan alpinist, planinar, speleolog, penjač i sl. Osim ako je netko liječnik i želi nam se pridružiti. Tu se radi iznimka jer je vrlo dragocjeno imati liječnika u timu." Baš im se nedavno pridružila jedna liječnica, dr. Tea Juranić, koja je također naša sugrađanka, a radi na Zavodu za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije.
„Kad se tek učlaniš u HGSS, postaješ suradnik, a kad završiš minimalno jedan tečaj postaješ pripravnik. Nakon školovanja od još minimalno dvije godine, polažeš ispit za takozvanu značku i postaješ spašavatelj. To su te tri stepenice koje prolazi svaki spašavatelj. Oni koji žele raditi na obuci kadra mogu još polagati za instruktora spašavatelja", objašnjava nam Mario hijerarhiju u HGSS-u.
Njihovi članovi su ljudi raznih zanimanja i vještina. Obučeni su za spašavanje na nepristupačnim terenima, znaju koristiti tehničku opremu za spašavanje u planinama, rade kartografije... „Vaše preferencije i vještine određuju čime ćete se baviti u HGSS-u. Mario recimo voli stijensko spašavanje, speleo spašavanje... On je naša mlada nada. Ja sam se odlučila na malo mirniji, ali nipošto manje odgovoran, oblik djelovanja. Imam dva potražna psa kojima je služba omogućila obuku u trajanju od dvije godine. To su psi koji su kod mene i ja idem s njima kad su potrebni na terenu, često i van granica naše županije. Inače po potrebi, uključujemo se u akcije koje vode druge Stanice kada situacija to zahtijeva."
Pripadnici HGSS-a moraju vladati raznim tehnikama i biti kondicijski spremni jer njihov „hobi" često uključuje izlaganje raznim vrstama opasnosti. Spašavaju iz jama, divljih voda, poplava... Moraju biti u odličnoj formi jer, kažu: „Ne možete ići nikoga spasiti, ako putem netko mora spašavati vas".
Mario Blatančić
Koliko često imate akcije?
„Kako kad; nekad se događa da telefon ne prestaje zvoniti, a nekad je mirnije. Pretprošle godine bilo je jako puno posla, a prošlo ljeto je začudo bilo mirno. U prošloj godini smo imali 32 intervencije i spašavanja. To uključuje kako potragu za zalutalim ljudima tako i npr. vađenje pasa ili jarca iz jame nedavno... Najčešće, ustvari, tražimo starije ljude koji odlutaju od svojih kuća, a teren je nepristupačan. Ta spašavanja znaju trajati i po nekoliko dana; čovjeka tražite sve dok ga ne nađete", kaže nam pročelnica.
Osim intervencija i spašavanja tu je i niz drugih aktivnosti: preventive, sastanci, obuke, tečajevi... Tih drugih aktivnosti prošle godine je bilo sveukupno 130. Kako sve to uskladiti s profesionalnim i privatnim životom?
„Nije lako, pogotovo ako je akcija unutar radnog vremena. Šef će vas ponekad pustiti, ali to nije uvijek moguće". Mario radi u jednoj tvrtki koja se bavi brodskom elektronikom. „Bez obzira gdje radite, u državnom ili realnom sektoru, sve ovisi o tome ima li vaš poslodavac razumijevanja ili nema. Tu su još i obuke koje traju i po sedam dana. Morate koristiti svoje slobodne dane, godišnji, neke bonuse koje imate... A tu je naravno i obitelj,", priča nam Mario, mladi otac, čija supruga za sada ima razumijevanja za njegova česta izbivanja, ali sve se boji da to neće još dugo trajati, kaže u (polu)šali.
„Ja se bavim turizmom, pa mi je, izvan sezone, lakše organizirati svoje vrijeme, a i djeca su mi već odrasla", veli nam gospođa Blanka, inače, rođena Zagrepčanka koja je dugo godina živjela u Švicarskoj. Majka joj je s Prvića, a ona se sa suprugom i troje djece u Vodice doselila prije 17 godina. Nisu požalili; ovdje im je, kaže, divno.
Od svog službovanja u HGSS-u naši spašavatelji nemaju nikakve materijalne koristi, ali ono ih je obogatilo na jedan sasvim drugačiji način. Pomažući drugima, čine dobro sebi. Iako ponekad zna biti teško, svaka akcija sa sretnim ishodom pruža im, kažu, zadovoljstvo neusporedivo s bilo kojim drugim.
Izvor fotografija: HGSS Stanica Šibenik
