Svako dite, svaki mladi čovik, vridi noliko koliko jezika poznaje, a među njima sveto je poznavanje govora svoga mista

Na tom satu se ne koristi olovka, nego lapiš, ne čitaju se knjige nego libri, a po onome što nam učiteljica Kata govori, učenici taj svoj vodiški itekako duperaju.

"Kada nauče neke nove vodiške riječi, djeca ih vole koristiti, posebno pred drugom djecom da se prave malo važni", govori nam učiteljica.

Za sada ovu aktivnost pohađa 12 učenika, a dogodine, po svemu sudeći, bit će ih i više.

Sat vodiškog se održava jednom tjedno, a učenje se provodi kroz igru jer tako djeca najbolje uče; igraju se stare vodiške igre, kao što je igra mendulama, govore se brojalice, koje djeca i sama stvaraju, uče se stare pjesme na vodiškom govoru, a uči se i vodiška abeceda koja ima 28 slova, sva osim h i lj.

Svaki put djeca dobiju i zadatak da napišu neku rečenicu ili pjesmu, a također da i kod kuće pitaju za neke riječi od svojih roditelja, baba i dida.

Na taj se način i učiteljica Kata prisjetila riječi koju je skoro zaboravila; pitašencija, što znači tekuća ljekarija, odnosno ono što bi na standardnom jeziku nazvali sirup.

"Učeničke radove ponekad izlažemo na hodniku škole tako da se i ostali upoznaju sa pokojom vodiškom riči koju ne poznaju, a i roditeljima bude jako drago kada se tako prisjete nekih zaboravljenih izraza", kaže Kata.

Škola nije zaboravila svoj govor, pa tako vodiški uvijek ima rezervirano mjesto na školskim priredbama, a na dan grada Vodica, 3. svibnja, kompletno cijela nastava se održava na lokalnom govoru.

Udruga Perlice se također uključila u očuvanje lokalnog govora i općenito lokalnih običaja, pa je tako za Uskrs djeci pokazala kako se radi karitula, pletenica sa jajetom, tradicionalno vodiško sla(t)ko.

Također su uprizorili sv. Lucu koja je pomalo zaboravljeni vodiški običaj, a za iduću godinu je u planu djecu poučiti kako se pleše vodiško kolo.

"Poanta je da se svi zajedno potrudimo da lokalni govor, običaji, pjesme, recepti i ostale posebnosti našega kraja opstanu, da se njeguju i čuvaju od zaborava. Ono što je bitno je zadržati lokalni izričaj i poznavanje barem riječi, ako ne i izgovora te da u sebi nosimo dio te baštine koja će izumrijeti ako ju ne održavamo", zaključila je Kata