Potpisivanjem mirovnog ugovora 1699.godine u Srijemskim Karlovcima između Svete Lige i Otomanskog carstva dolazi do polakog vraćanja mira i života , u ratovima opustošene, hrvatske krajeve ; kao što je u svojoj knjizi „Croatia rediviva“ napisao Pavao Ritter Vitezović.
Umjereni demografski i gospodarski oporavak potaknuo je Hrvate tijekom 18.stoljeća u mnogim gradovima i mjestima na gradnju novih i prostranijih crkava. Vodice u tome nisu zaostajale, pa je već 1749.godina izgrađena nova župna crkva sv. Križa u baroknom stilu dalmatinskog podneblja.
Ovakva nova vizura Vodica, upotpunjena sa nekoliko obrambenih kula sačuvanih iz vremena turskih ratova, sa središnjim trgom i bunarima pitke vode, te solidno razvijenom uzgoju vinove loze i višnje maraske, nerijetko bi potakla razne europske putopisce krajem 18. i početkom 19. stoljeća koji bi proputovali našim krajevima, da Vodice opišu kao gradić ili grad.
Zbog ovih činjenica , ali i zbog većeg broja stanovnika (više od tisuću) , u vrijeme znamenitog župnika don Jose Mrkice, na nekim dokumentima Šibenske biskupije je stajalo Oppidum Vodizze (oppidum je stari latinski izraz za urbana i poluurbana naselja).
Autor vedute: Giuseppe Rieger
Priredio: Dinko Križan Vučak
