Neki dijelovi naše županije bili su poznatiji u prošlosti nego danas kad su pali gotovo u zaborav. Nekadašnja utvrda Rakitnica smještena u Vodičkom polju na brdu znakovitog imena Kuline, u prošlosti je bila sinonim za žestoke bojeve s Osmanlijama, piše za Šibenik IN kolumnist, šibenski konzervator Ivo Glavaš.
Od pada Bosne u osmanske ruke 1463. godine, između Venecije i Osmanlija vodilo se sedam što dužih što kraćih ratova koji su za posljedicu imali pustošenje teritorija dalmatinskih gradova i velike patnje stanovništva. Teritorij Šibenika, koji je netom prije osmanskih provala dosezao sjeverno čak do Žitnića, u narednih sto godina do početka Ciparskog rata 1570. godine, smanjen je praktički do samih bedema grada.
Šibenčani, kao uostalom i drugi ugroženi dalmatinski gradovi, na pljačkaške upade osmanske konjice tzv. akindžija odgovorili su gradnjom niza samostalnih utvrda na istaknutim točkama u dubini teritorija. Tako su nastale javnosti puno poznatije kaštelanske utvrde. Jedna od takvih utvrda bila je i Rakitnica u Vodičkom polju na zapadnom dijelu šibenskog teritorija. Šibenik je došao u posjed Rakitnice 1357. godine šireći svoj teritorij prema zapadu. Tada nije bilo potrebe za utvrdom na području Rakitnice, ali potaknuti opasnim prodorom Osmanlija 1509. godine šibenski plemići čine ugovor o gradnji utvrde s lokalnim seljacima. Utvrda Rakitnica trebala je štititi Vodice i Vodičko polje od naglih pljačkaških provala neprijatelja, ali i od ozbiljnije osmanske vojske.
Šibenik je zapadni dio svog teritorija branio sustavom utvrda na liniji Pirovac – Dazlina – Rakitnica – Raslina – Zaton. Koliko je bilo značenje tih mjesta govore i tadašnje karte šibenskog teritorija koje pedantno bilježe utvrde, ali o prostorima koji su prije gotovo 500 godina odigrali sudbinsku obrambenu ulogu (svaki stanovnik Šibenika je za njih znao), u hrvatskoj znanosti nitko još nije napisao niti slova. Kao da je njihov silazak s povijesne pozornice krajem mletačko-osmanskih ratova početkom 18. stoljeća značio pad u zaborav. Iako dobro vojnički osiguranu, Osmanlije 1571. godine osvajaju Rakitnicu i obližnju utvrdu u Dazlini te opasno ugrožavaju Vodice. Sljedećih godina i tijekom poznatog Kandijskog rata (1645. – 1669.), kršćanska vojska je više puta pokušavala preoteti Rakitnicu. Jednom je čak u tome uspjela jer je Rakitnica ostala nebranjena, ali su se Osmanlije na tom mjestu uspjele zadržati sve do kraja Morejskog rata (1684. – 1699.) kad su protjerani s područja šibenske komune.

Utvrda Rakitnica na najstarijoj karti šibenskog teritorija autora Matea Pagana
Otada je utvrda Rakitnica prepuštena propadanju jer više nije bilo strategijskih razloga za zadržavanjem vojne posade. Tada su napuštene i brojne druge utvrde u dubini šibenskog teritorija od kojih su najpoznatije kaštel Vrpolje i kula Parisotto u Donjem polju, o čemu je već bilo riječi u jednoj od mojih prošlih kolumna, a o njima sam napisao rad kojim ću barem djelić te bogate i teške povijesti izvući iz znanstvenog zaborava.
Ostaci utvrde Rakitnice s napuštenim stambenim objektima, koji se spominju u povijesnim izvorima iz vremena mletačko-osmanskih ratova, nalaze se točno s južne strane i iznad srednjovjekovne crkve sv. Ivana u Vodičkom polju. Tek nakon arheološkog iskapanja znat ćemo nešto više o osnovnim fortifikacijskim elementima utvrde. U blizini utvrde Rakitnice je nedavno otkrivena opekarska peć iz rimskog doba, a preko puta je arheološko nalazište Velika Mrdakovica koje je živjelo od prapovijesti sve do kraja 2. stoljeća poslije Krista za vrijeme Rimljana. Bogatstvo kulturnih spomenika Vodičkog polja obogaćuje i nedaleka Rašinova bunja koja je jedan od mnogih spomenika tradicijskog graditeljstva upisanih na Listu zaštićenih kulturnih dobara.
Možda nam se na prvi pogled čini da se ne radi o tako važnim spomenicima, ali prevarili bismo se. Topografija Vodičkog polja tipičan je primjer povijesne slojevitosti kakvu zapažamo primjerice i u šibenskom Donjem polju. To je razlog zbog kojeg uprava Grada Vodica, slušajući glas struke, ulaže iznimne napore da taj prostor prezentira kao kulturni proizvod čime će ga sačuvati za buduće generacije.
Spomenimo kako se sredstvima Grada početkom godine izgradio pristupni put do Gradine, a petnaestak volontera, članova UHBDDR-a Vodice, Humanitarne uduge Daj 5 od srca, Savjeta mladih grada Vodica i mještana Vodica u dva navrata sudjelovalo akciji čišćenja arheološkog lokaliteta - naselja Gradina.