Iz škabrnjske kolone sijećanja, koja je bila snage desetak tisuća pomirbenih hrvatskih domobranskih branitelja, članice i članovi, te simpatizeri Hrvatskog Domobrana Šibensko-Kninske županije Ogranak Vodice, stiglo je uvećer i na paljenje svijeća na Trgu hrvatskih mučenika u našem gradu. Dvadeset i ćetvrta obljetnica nagasakijsko-hirošimskog stradanja Škabrnje i Vukovara, gradova koji su slika svehrvatske žrtve u velikosrpskom fašističkom agresiranju na Hrvatsku, bila je u znaku, opet kao i onda potrebitoj, Tuđmanovoj pomirbi. I stoga, odlazak u Škabrnju i žuran većernji povratak u Vodice kako bi se u toj, na svu sreču oživljavanoj, pomirbi domobransko zajednički upalile svijeće i grad osvijetlio.
Toga dana uvećer grad je, kao i cijela Hrvatska, osvijetljen svijećama, svjetlosti koja osvjetljava istinu svehrvatskog stradanja, koju hrvatski narod zna i pozna, a velikočetnički agresor skriva i neće da prizna. Te svijeće diljem Lijepe Naše se pale i svijetle da otkriju i neotkrivene masovne grobnice nevini hrvatskih žrtava, što ih, gotovo, ćetvrt stoljeća mrakom mržnje skriva velikosrpski počinitelj.
Kada i ta agresorska strana prizna istinu svehrvatskog stradanja, što ga poćinila pod pjesmama u hirošimsko nagasakijski razorenim Vukovaru i Škabrnji „Slobo brate šalji salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate", upaljene svijeće u Hrvatskoj, i na prozorima hrvatskih domova izvan Lijepe Naše, osvijetljenom istinom osvijetlit će i pravdu, koja mora stići velikočetničke zločince tog poćinjenog genocida. Nekažnjeni genocid velikočetničke ideologije u Vukovaru i Škabrnji, znači da poćinitelj planira njegov nastavak, a neotkrivene masovne grobnice se skrivaju za nove žrtve.
Zbog toga zločinačkog cilja opasnih namjera, i razbijali su nam, i razbijaju, Tuđmanovu pomirbu, koja je i bila snaga otpora velikosrpskom fašizmu, koji se sve od Drugog svjetskog rata skrivao ispod kape titovke i zvjezde petokrake. Na svaki udarac u povijesnu Tuđmanovu pomirbu, desetljećima nepomirenog hrvatskog naroda, zapravo je opasni vid desuverenizacije i dekroatizacije Lijepe Naše.
Pomirba koju je zaokruživala krunica oko vrata hrvatskih branitelja, i ćinila snagu zajedništva „svi smo mi Vukovar, svi smo mi Škabrnja, svi smo mi Dubrovnik, svi smo mi Franjevačka bolnica Nova Bila, uz hrvatske, su i europske vrijednosti, koje su nam i danas jednako potrebne kao i prije 24 godine. Jer, hrvatski put u budućnost je sve zamagljeniji, sa sve manje znakova koje „netko" trga, i okreče prema regiji.
Stoga nam nije dovoljno kao narodu, koji više ne ide „kao guske u maglu", već ga se gura u regiju, svjetlo svijeća u budućnost upaljeno samo 18. studenog. Hrvatski Domobran Šibensko-Kninske županije Ogranak Vodice će na slijedećem svom sastanku predložiti, a vjerujem i usvojiti, da se svakog 18. u mjesecu pale svijeće na Trgu hrvatskih mučenika u Vodicama. I sve dotle dok se ne spozna istina, dok je srpski agresor ne otkrije, svih nestalih hrvatskih branitelja, koje traže njihovi najmiliji, ali i cijela Hrvatska.
Hrvatski Domobran Šibensko-Kninske županije Ogranak Vodice -Tajnik Vinko Đotlo