16.5°C
Više od mjesec dana, zapravo od 8. studenog do danas, vodi se politički rat za fotelje, za vlast na hrvatskoj političkoj sceni. Ti ciljevi što ih neki političari postavili sebi gurnuli su giga probleme hrvatskog naroda, koje su sami proizveli, upravo ti borci za vlastite i partijske položaje. Svakim danom tog rata za vlast Hrvatska je podijeljenija, siromašnija, dakako dijelom i nesigurnija.
Stoga se je uvijek potrebno, napose na ovu 16. obljetnicu smrti, uza sve druge povijesne zasluge, sjetiti riječi prvog hrvatskog predsjednika, tvorca moderne, europske, slobodne, demokratske, te iznad svega hrvatske Lijepe Naše, doktora Franje Tuđmana.
Šesnaesta obljetnica njegove smrti u znaku je, nažalost, razvodnjavanja i razbijanja njegova braniteljsko, domovinsko domobranskog Cilja, neovisne i suverene Hrvatske. Jer, ne odjekuju njegove državničko domoljubno domobranske riječi "Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što". Ne ćuju se u političkoj svađi, onih kojima je sa svojim domobranskim braniteljima u snazi pomirbe, omogućio da budu ono, nezaslužno, što jesu.
Vrijeme je, nažalost, nezaslužnih na zaslužnim položajima. Zato se i ne čuje ta zavjetna prisega doktora Franje Tuđmana. A trebala bi, i morala bi se izgovarati uvijek prije bilo kojeg zasjedanja Hrvatskog Sabora i Vlade. Ta izgarajuća ljubav prema Domovini morala bi biti ispisana na zidovima svih javnih ustanova diljem Lijepe Naše. Time bi se uvijek sjećali največeg hrvatskog domoljuba i domobrana, a ne samo o godišnjicama njegove smrti. Bio bi to i znak da detuđmanizatori nisu uspjeli u svom izdajničkom naumu opasnih namjera.
Uvijek kad se u Hrvatskoj potiralo domoljublje trinaeststoljetnog nacionalnog identiteta, sugraditelja europskih dimenzija, i onog pozitivnog značenja, u Lijepoj Našoj zabranjivano i kažnjavano „za dom", bilo je to vrijeme hrvatskog sužanjskog crnila. Tada je stradavalo i hrvatstvo, i hrvatski narod, i čovjekoljublje, i bogoljublje, i domoljublje, što potvrđuju i ovih 16 godina poslije Tuđmanove smrti.
Crnilo hrvatske suvremenosti tuđmanizam čini još jačim, i hrvatskom narodu potrebnijim.
Potvrđuju to i desetine tisuća „tuđmanista" što su ove godine posjetili 10. prosinca Tuđmanov grob na Mirogoju u Zagrebu. Među njima bili su i potpredsjednik Hrvatskog Domobrana Ogranak Vodice gospodin Marjan Velović i stjegonoša gospodin Ivica Stipanićev.
Nužno je potrebno, na ovu 16. godišnjicu njegove smrti, koje se udruga Hrvatski Domobran Ogranak Vodice sjeća i unutar stranački obilježava, zaustaviti detuđmanizaciju i desuverenizaciju Hrvatske. Detuđmanizam kao negacija tuđmanizma put je u jednoumlje Regije, nove Jugoslavije, minus Slovenija plus Albanija.
Vođenje Hrvatske u Regiju najlakše se zaustavlja, sada več nažalost dobro razbijenom, Tuđmanovom pomirbom, kao europskom, kulturno domoljubnom vrjednotom, ćija se snaga pokazala, i dokazala u Domovinsko oslobodilačko braniteljskom ratu.
Znakovita je, stoga, i pojava političke opcije „Most" u podijeljenom hrvatskom narodu. „Most" koji se javlja u 16. obljetnici Tuđmanove smrti, na neki način, je nastavak gradnje Tuđmanova mosta pomirbe, koji je, kao nikad u povijesti, povezao, za Hrvatsku tragično nepotrebno postojeće diobe, kako one unutar Hrvatske tako i one Iseljene Hrvatske.
Povijesničar, državnik, i prvi hrvatski predsjednik doktor Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgovišću. Umro je 10. prosinca 1999. godine u Zagrebu. Njegovo povijesno djelo, slobodna, samostalna, demokratska i euronatovska Hrvatska dar je budućim hrvatskim generacijama, da ga čuvaju i očuvaju zauvijek.
Začuđuje, stoga, da grad Vodice se još uvijek nije odužio tom državničkom hrvatskom velikanu podizanjem biste, kakve krase mnoge gradove Lijepe Naše.
Hrvatski Domobran, Ogranak Vodice, Vinko Đotlo, tajnik
