25.39°C
Jedna od svibanjskih komemoracija komunističko partizanskih žrtava, i žrtava križnih ratni i poratnih puteva hrvatskog naroda održana je u nedjelju 29. svibnja 2016. na Golubinki, Dubrava Tisno. Među 1.700 otrkrivenih i neotkrivenih, nažalost još uvijek i svih ne ekshumiranih jama i zatrpanih rudnika je i jama Golubinka, u ćijem crnilu se nalaze kosti od oko 270 nedužno mučki ubijenih hrvatskih žrtava. Jedini grijeh zbog kojeg su brutalno ubijeni, tako blizu svojih najmilijih, a opet desetljećima daleko da im se nije smijelo ni prići, je to što su bili Hrvati katolici.
Poput svih drugi jama i masovnih grobnica pobijenih Hrvata i Golubinka je bila skrivana i zatrpavana prijetnjama i strahovima od komunističkog zločinačkog režima, da se pored nje moralo prolaziti pognute glave, u mrtvoj tišini u kojoj joj se ni ime nije smijelo spomenuti. Polustoljetno skrivanje Golubinke, i svih drugi 1.699 Golubinki po Sloveniji, Austriji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bilo je neotuđivo pravo hrvatskog naroda, hrvatskih domobrana, na mirnodopsku, nenasilnu i demokratsku borbu za neovisnost, samostalnost i slobodu Lijepe Naše.
Znalo se da bez slobode i neovisnosti jame križnih puteva hrvatskog naroda, žrtava velikosrpskog jukomunizma, zauvijek bi ostale neotkrivene, neoznačene i za povijest izučene, te kao takve u temelje slobodne i europske Hrvatske ugrađene. Potvrđuje to i desetljeća skrivana Golubinka, Bleiburg Vodica i vodiškog kraja, o kojoj su se mladi upoznavali u mraku roditeljskih kuća, zamračenim lokotima straha da se ne čuje van zidova.
No, istina ne bi bila istina kada bi zauvijek ostala u strahu i mraku laži onih kojima smeta, i koji su je napravili. Jame i rudnici u kojima su komunisti zatrpali i zabetonirali i žive hrvatske nacionaliste domobranskih težnji što krasi sve slobodne i neovisne europske zemlje i narode zvale su i poticale, snažile i ohrabrivale hrvatske branitelje u osobodilačkom Domovinskom ratu. I mogle su im biti poticaj zato što se, prvi put u povijesti nepotrebne podijeljenosti Hrvatske, pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana, sve te diobe i razlike ujedinjuju, što je i bila pobjednička snaga Hrvatske vojske.
Svi putevi u Hrvatskoj vodili su tada u samostalnost i slobodu, kao što su i zadnje svibanjske nedjelje 2016. godine svi putevi šibenskog kraja vodili, i doveli više od dvijesto ćuvara spomena na žrtve bačene u jamu Golubinka. Ni oblaci što su se šetali toga nedjeljnog poslojepodneva po nebeskim prostranstvima nije omelo, nažalost u najvećem broju, stare da se, gotovo, posrčući s kamena na kamen popnu do Golubinke.
Nadamo se, i vjerujemo u hrvatsku mladost, jer to i jest cilj Hrvatskog Domobrana, da će slijedećih godina putem stari, i sa starim, dolaziti sve više i mladi na Golubinku. Jer, oni ostaju ćuvari Golubinke, i svih drugi Golubinki, kako iz vremena Drugog svjetskog rata i porača, tako i iz perioda oslobodilačko Domovinskog rata. To i zbog toga što iz perioda pobjedničko oslobodilačkog Domovinskog rata se još uvijek traži oko 1.700 nestali hrvatskih branitelja, domobrana. Simboličan broj, svaki nestali i traženi hrvatski branitelj na jednu neotkrivenu i neistraženu Golubinku.
Hrvatski Domobran, Vinko Đotlo
