×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 284

24 Stu 2013
    2442

Kathmanduu - grad koji drevnim hramovima i živopisnim tržnicama nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Ocjeni sadržaj
(0 glasova)
0
Poslijednja izmjena dana Subota, 04 Listopad 2014 12:39

Piše: Igor Nimak/ Naslovna fotografija: Igor Nimak & Nikola Lesar - Foto Toni Vranješ / Fotografija preuzeta sa facebook stranice Nikola Lesar - putopis jednog kuhara

Nakon 16 sati leta iz Münchena preko Abu Dhabia u ponedjeljak 18.11. u 19:45 po lokalnom vremenu sletio sam u Kathmandu, glavni grad Nepala. Vremenska razlika između Hrvatske i Nepala je +4:45 sati, koja i ne izgleda velika, ali je zaista osjetna.

Po popisu Svjetske banke 2012. godine Nepal broji oko 28 milijuna stanovnika, no točan broj je gotovo nemoguće utvrditi. Nepal je 94. država svijeta po površini i ima jedinu zastavu na svijetu koja nije pravokutnog oblika.

Jedna od glavnih gospodarskih grana u Nepalu je turizam, zahvaljujući ponajviše Himalajama s najvišim vrhom svijeta Mt Everestom no tu su i ostale mnogobrojne turističke atrakcije koje planiramo posjetiti.

Usprkos izoliranosti za vrijeme Britanske vlasti u Indiji ljudi u Nepalu su vrlo otvoreni i pristupačni, rado će pomoći, a posebno pokušati zaraditi na vama ako ste turist.

Gotovo svi razumiju Engleski jezik i sporazumijevanje teče bez problema. Plaćen danak za izoliranost za vrijeme Britanske kolonizacije Indije je totalna nerazvijenost u svim gospodarskim i društvenim pogledima.

{datsopic:4730 left}{datsopic:4731 left}{datsopic:4732 left}{datsopic:4733 left}{datsopic:4734 left}{datsopic:4735 left}{datsopic:4736 left}{datsopic:4737 left}

Sljetjevši u zračnu luku Tribhuvan (jedina internacionalna luka u Nepalu) imao sam osjećaj kao da se nalazim u Sovjetskoj zračnoj luci 60. tih godina prošlog stoljeća. Ispred luke vas očekuje hrpa taksista i ostalih parazita koji vas pokušavaju na raznorazne načine uvjeriti da je njegov taxi najjeftiniji i da će vas odvesti u najbolji hostel.

U zračnoj luci nalazi se vojska i policija kojih je gotovo isto kao i taksista i ostalih trgovaca, no spomenute ne sprječava nuditi hašiš i ostale opijate. Toliko su uhodani u to da imaju izrađene i vizit karte ako vam u bilo kojem trenutku zatreba nešto, ja sam dobio dvije.

S curom iz Njemačke i dečkom iz Engleske dijelim taxi koji smo platili 900 rupija, svaki po 300 (15 kuna), iako se cijena mogla još spustiti bili smo preumorni za cjenkanje i nakon nekih 20 minuta vožnje dolazimo u Thamel, turistički dio Kathmandua.

Smještam se u guest houseu u kojem me dočekuje prijatelj Toni, dogovaramo se da ćemo zasebno uzeti sobu jer je cijena presmješna i da nema smisla se gurati u jednoj. Po noćenju cijena iznosi 20 kuna.

Higijena i čistoća guest housea su ispod nule, tople vode gotovo nikad nema ili nema nikakve vode, sa zidova pada boja, na tuširanje se ide na vlastitu odgovornost, jer rizikom se lako mogu dobiti gljivice i ostalih raznoraznih tisuću zaraza.

Osobama alergičnima na prašinu i još poneku alergiju, toplo preporučam izbjegavanje ovog mjesta.

Bez obzira na sve ostajemo i dalje ovdje jer mjesto je povoljno i ima neku svoju draž. Naime recepcionar, menadžer, domar, čistač i svo ostalo osoblje koje zahtjeva jedan objekt ovakvog tipa je 24. godišnji Rami i svojom susretljivošću daje vrlo pozitivno iskustvo za ovo mjesto.

Na ulicama Thamela su tisuće i tisuće turista svih narodnosti i godišta, interesantno je vidjeti stariji bračni par od 70-tak godina kako šeće s ruksacima na leđima i fotoaparatom u ruci, pripremajući se za skorašnji trekking po Himalajama. Prljavštinu i količinu smeća koja je uokolo po gradu gotovo je nemoguće opisati, apsolutno sve se događa na ulicama.

Bilo što da poželite ili zatrebate u Kathmanduu sve je moguće dobiti, doslovno se do svega stiže u samo par minuta. Miris koji se širi iz kuhinja restorana vas jako brzo opije i tada na sve počinjete gledati pozitivno.

Zlatarnice, mjenjačnice, cd shopovi, turističke agencije, auto rikše, moto rikše, super marketi, pekarnice, banke, hoteli, tisuće restorana, pubova, raznoraznih butika i svega što vam srce zaželi se nalazi uokolo vas.

{datsopic:4738 left}{datsopic:4739 left}{datsopic:4740 left}{datsopic:4741 left}

Cjenkanje u Nepalu je vrlo preporučljivo i ja osobno jako uživam u njemu, jer prvotna cijena može biti i deseterostruko veća od realne, tako da što više cjenkanja donosi i veću uštedu.

Sam Thamel je i najskuplji dio grada zahvaljujući turistima koji su dobro oštećeni i s cjenkanjem i bez, naprimjer u super marketu u Thamelu boca obične vode od jedne litre košta 320 rupija, dok samo stotinjak metara dalje ista se dobije već za 20 rupija.

Trguju, prodaju, prose, dilaju, i dobivaju proviziju svi od deset godišnjaka do sto godišnjaka, pravila nema i pravila kao da ne postoje, no u Nepalu su trenutno predsjednički izbori tako da se i oni nadaju nekom boljitku i uvođenju bar malo više.

Usprkos lošim smještajem, ugodnim i neugodnim mirisima, psima lutalicama, smeća kao u Napulju prije nekoliko godina, trubljenju svakog vozila, Kathmanduu nam se već polako uvlači ispod kože.
Bili smo spremni na to i zbog toga smo došli.

Kathmandu dolina je dobila naziv po glavnom gradu države a u njoj su se još uz Kathmandu našli i Bhaktapur i Patan. Svo troje od tisuće zajedničkih stvari posjeduju vlastiti Durbar Square, koji na prvu ruku izgledaju isto, a u biti su vrlo različiti.
Ulazak u svaki od njih se plaća. Cijene ulaznice su od 500 rupija za Patan, 750 za Kathmandu i od 10 dolara za Bhaktapur, no naravno mi smo svojom balkanskom snalažljivošću i prodavanje priče izgbjegli plaćanja za sva tri.

Najimpresivniji i najveći je onaj u Bhaktapuru, gradu udaljenom 7 kilometara od Kathmandua do kojeg se dolazi prijevoznim sredstvom. Mi smo odabrali lokalni autobus za transport, cijena od 20 rupija (cca 1) kuna je stvarno presmješna i zaista je zadovoljstvo putovati sa znatiželjnim lokalcima.

Put od Kathmandua do Bhaktapura traje oko sat vremena, vozač staje bilo kad i bilo gdje bilo kojem putniku koji je spreman platiti cijenu karte.

U većini slučajeva vozači nemaju niti petnaest godina, a kamoli vozačku dozvolu, uz vozača tu je i ˝kondukter" koji naplaćuje karte i priziva putnike tijekom cijele vožnje stajući na otvorenim vratima. Uz apsolutni kaos i loše prometnice, tisuće pješaka i domaćih životinja, ne čudi kako udaljenost od samo 7 kilometara može trajati sat vremena.

Od sva tri grada Bhaktapur je nekako najviše zaostao u vremenu, u kojem slučaju da na ulicama nema motornih vozila mislili bi da ste u srednjem vijeku, stare ulice, kuće u derutnom stanju rađene od crvene opeke, ljudi koji promatraju u vašu kameru kao u nešto što prvi put u životu vide, hramovi, obavljanje nužde uz cestu...

Oko najvećeg Durbar Squarea prostiru se stotine malih ulicama koje vas odvode u nepoznatom smjeru u kojem susrećete izgubljene turiste i lokalce koji vas znatiželjno promatraju.

U Bhaktapuru smo probali jogurt od jakovog mlijeka, koji je slatkog okusa i nadasve ukusan, a uz to okušali smo se i u ručnoj izradi suvenira od gline. U Bhaktapuru ljudi se kupaju na ulici, većina kuća uopće nema vodovodnu mrežu pa se voda crpi sa nekoliko punktova u gradu. Grad dijeli rijeka na dva dijela preko koje prolazi most, a sa mosta pruža pogled na Himalaje i zelena polja.

Kathmandu je puno prljaviji od Bhaktapura, smeće posvuda, kokoši, krave, psi i golubovi svrstavaju Kathmandu u jedan od najprljavijih gradova na svijetu. Čim padne mrak zagledate li se malo bolje na svakom koraku možete ugledati štakore kako traže hranu i vladaju ulicama glavnog grada.

Noćni život počinje vrlo rano, već oko 18 sati i završava oko ponoći, kad se ugasi živi glazba koja je u svakom lokalu, na ulicu izlazi vojska sa puškama i održava red. Nimalo nije ugodno šetati noću kad su oko vas duge cijevi i dnevni žamor zamijeni tišina.

{datsopic:4742 left}{datsopic:4743 left}{datsopic:4744 left}{datsopic:4745 left}

Kathmandu je meka za šopingholičare, ulice prepune suvenirnica i trgovina i onog najškrtijeg će natjerati da potroši dinar i iskaže umijeće u cjenkanju. Ulični prodavači voća i povrća te "street food" su svoda oko vas te prosječni obrok košta od 2 do 7 kuna i porcije su obilne.

Plaća u Nepalu kreće se između 50 i 200 eura mjesečno, tako da uopće ne čudi takva nerazvijenost i siromaštvo, Nepal definitivno spada u zemlje trećeg svijeta. Čim zakoračite na ulicu kreće akcija domaćina. Hello sir! Namaste sir! Shalom sir! (pošto ima jako puno turista iz Izraela, a nas trojica ćelavih neobrijanih sličimo na njih) Do you need marihuana, hashis? I give you a good price!

Prvi dan nam je bilo čudno vidjeti djeda od 60 godina kako dila travu po ulicama svega par metara od policije, al čovjek navikne. Tu su još i ostale ponude za "nice girls", taksije i rikše, upotpunite sa dobacivanjem prodavača iz trgovina.

Ne prođe pola sekunde da vam netko ne ponudi nešto. Najlakše se obraniti govoreći Thank you ili No, ako mu odgovorite da ćete možda sutra ili kasnije on je spreman za vama ići cijelu večer.

Nikola i Toni su imali situaciju kada su se nakon slikanja djece, dvojica dječaka doslovno objesili na njih i pratili dobrih pola kilometra iščekivajući novac ili hranu.

U zadnje vrijeme je sve više majki koja sa tek rođenom stoje ispred dućana i supermarketa pitajući vas za kupnju mlijeka za dijete. Treba imati srca ne pristati no kad pristanete i uđete u dućan, tu počinje kupnja svakojakakvih gluposti osim mlijeka.

Sve to pridonosi ukupnom šoku koji je ionako ogroman, no samo nakon jednog dana provedenog u Kathmanduu shvatite da se tu jednostavno tako živi.

Na brdu iznad Kathmandua nalazi se budistička stupa Swayambhunath poznatija kao hram majmuna. Ime hram majmuna je dobila po stotinama majmuna koji slobodno šeću oko hrama i po brdu. Do vrha brda vodi između 400 i 500 strmih stepenica, a sa vrha puca prekrasan pogled na dolinu Kathmandua i Himalaje.

Danas nam je predzadnja noć u Kathmanduu i u ponedjeljak ujutro krećemo prema Pokhari, gradu zapadno od Kathmandua koji je početna točka za poznati Annapurna circuit trek. Kako smo obišli sve sve važnije turističke atrakcije u gradu, za sutra nam ostaje samo produživanje viza i vađenje dozvola za trekking.

Kako situacija u Nepalu nije baš najbolja, česti su napadi Maoista koji za turiste nisu opasni, ali iziskuju novac od vas da bi vas propustili. Približavajući se sve više vrhu Annapurne wi-fi signala ni bilo kakvog signala nećemo imati, al ćemo svakom mogućom prilikom javljati trenutno lokaciju.

Na trekkingu se planiramo zadržati između 10 i 12 dana, a nakon toga, povratak u Kathmandu i onda krećemo za Indiju.

Inspiraciju za pisanje prvo su mi pokvarile dvije Izraelke iz susjedne sobe kojima sam posudio laptop za prebacivanje nekih slika, a malo prije štakor koji se udomaćio u mom WC-u i tako mi ugasio svaku želju za tuširanjem....

Držite nam fige i čujemo se!

{datsopic:4746 left}{datsopic:4747 left}{datsopic:4748 left}{datsopic:4749 left}{datsopic:4750 left}{datsopic:4751 left}{datsopic:4752 left}{datsopic:4753 left}{datsopic:4754 left}

 

djelomid1.jpg


Najnovije
  • Nedjeljno litretavanje po Vodicama: Nakon šetnje i kupanja na birališta
    Information
    Podijeli
    Information

    Nedjeljno litretavanje po Vodicama: Nakon šetnje i kupanja na birališta

    Information
Najčitanije

Leć - Vodice
+385 22 443 787

TRŽNICA VODICE

Leć - Vodice
+385 22 443 787

TRŽNICA VODICE

Leć - Vodice
+385 22 443 787

TRŽNICA VODICE

Leć - Vodice
+385 22 443 787

TRŽNICA VODICE

Slider
Oglasi
Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica

Please publish modules in offcanvas position.

Please enter your phone number
and we call you back soon

We are calling your phone

0:00

Thanks,
We will call you back soon.

Whatsapp
Pošaljite vijest ili fotografiju za portal INFOVODICE putem Whatsup-a

Kontakt

Kontakt

Close