Za razliku od vašeg putopisca koji điraje i ćakulaje, on je uvik čovik na svom mistu. Lociran u blizini svoje kuće, mula i ”BAZE”, kafića, ča mu drže dica. Šjor MILE, čini mi se, da je jedna vrsta srimarske enciklopedije. Ma čovik sve zna i s njim morete o svemu ćakulavat. Ne morete srimarskom plažon proć ,a da ga ne sritnete. I zato san se i ja prije neki dan usidrija blizu njega. Onde pored „Baze” san ferma i u lad parkira.
Ali doša san ranije od njega i sija u njegovu katrigu, samo da vidin kako će reagirat kad vidi furešta na svom mistu. Vidin nisan ga iznenadija, jer on je odma sija ciko uz mene u svoju ležaljku, za koju prije nisan zna da njemu pripada. A svoju, odnosno sada moju, od Mile besplatno i bez pitanja posuđenu katrigu, nije ni pogleda. I još se skoro izvinija, ono kada me ne želi smetat. Zato mi se čini da je Mile ka pravi turistički diplomat. I bilo bi dobro da je više takih barbi, šjori, meštri,kumpanjo u ove litnje dane kraj naših plaži, mula, riva i žali. Možda bi ih i Turistička zajednica tribala stimulirat, jer koriste turizmu. Daju turizmu onaj izvorni čar i jednu pozitivnu, duhovnu vibru, jer su spremni svakoga saslušat, savitovat i ako zatriba pomoći. A takav mi se baš čini barba Mile. Ali njemu, po svemu viđenome nije potrebna nikakva institucionalna stimulacija, jer on sam sebe stimulira. Gosti mu u apartmane uvik iznova svake godine dolaze, a povida mi i kafić „BAZA”, koji mu drži sin, lipo mu radi.
Vidin iako ima 81 godinu drži se ka mladić. Niko mu ne bi te godine da, već sigurno desetak godin manje. U kupaćim mudantinama, idealne bakrene boje za kojom čeznu turisti, Mile se s ničim ne patinaje. Na istom mistu sidi svaki dan, u ladu na svojoj katrigi uvik ljubazan, načitan i dotiran. Iako Športske novosti, najviše čita, zanima ga sve, od športa, ekonomije, pa do pulitike. Inače, priča mi život ga nije mazija, jer je još ka dite bez oca osta i kroz život se mora probijati sam.

Ronija i do 12 metri
- „Nije bilo lako, ali čovik se snađe. Kad si mlad onda imaš force za svašta pritrpit i izdržat. Inače ja san tu sa otoka iz Šepurine, vezan uz malih nog uz more i brode, a to mi je dilon bija i posa. Volija san i sam pente servisirat i popravljat. Dok san bija u formi zna sam pod more 12 metri ići i 3 minute zaroniti, a danas se isto volim okupati kad je teplo more. Godine ipak činidu svoje. Triba se i malo pričuvati u ove vruće dane”.
Mile mi ćakulaje i otkriva kako njegov mladoliki izgled i dobra kondicija leže i u zdravim životnim navikama. Strogo pazi ne jelo i piće, pa sada u litnje dane izide malo ribe, lešadure, voća i povrća, a najviše pije limunade. Nima na jelovniku neke teške masne hrane, meso i pancetu izbjegaje.
- „Virujen da me i zato dobro služi zdravlje, jer kad je čovik stariji na velike masnoće i tešku spizu mora zaboraviti. Bila mi se pojavila mokraćna kiselina jer san puno šparoge ija, ali kasnije sam i tu bolešćinu pobjedija. Guštam piti čaj od maslinova lišća, a iman i druge recepture. Zato do prije par godin likarije nikake nisan pija, a sad tu i tamo uzmen koju tabletu ako zatriba. Srce dobro radi, pluća su mi od ronjenja zdrava, jetra, bubrizi sve radi ko sat. Najvažnije je da se čovik čim manje sekira i od toga interneta makne. Ža mi je viditi mlade ljude po cile dane sa mobitelon u ruci. Toga prije nije bilo, više se družilo, pivalo i veselilo, pa nije toliko ni depresije bilo. A danas ljudi sve imaju i opet nesritni”, pripovida nam barba Mile u ladu svoje srimarske rive, di u miru i ćakuli sa gostima i prijateljima užije. Koliko vidin kad zatriba zna i bokun jezika. Jedan Švicarac ga je pita di bi skuter veza i odma mu je svoju bovu da, a to je furešta jako oduševilo. Iskreno mi kaže, turista je u predsezoni bilo nešto manje, ali sada sve je opet dobro krenilo.
I dok se njegovi vršnjaci često na sve i svašta žale naš barba Mile i dalje u klasi optimist ostaje i navigaje. E, a šta mu drugo reći, nego mirno more i sritno kapetane!
Pozdrav sa Srime PAŠKO
