Iz Kalifornije drito u Šimuna

Čujen neki grintaju i doli u selu kažu, kako turisti ovo lito manje u spizu ulažu. Ka ono pinez je manje i nima dovoljno šoldi za te puste ristorane.

A ima ih u Vodicami do mile volje i ne zna se koji je liplji od lipljega.

A i Njenci naši najbolji gosti ovo lito ka da su u nešto manjem broju došli. A kad je manje Njemci, onda je više Englezi, Norvežani, Amerikanci, Česi i Poljaci. Tako doli  u restoranu kod Šimuna toga fureštoga svita nikad ne fali. Čini mi se kada se tamo miša cili svit i čekaju u redu za misto u Šimunovu restoran dobit, sist i nešto lipo poist.

 A to nam na ulazu kažu i dvi simpatične gošće koje su  kod Šimuna drito iz Kalifornije došle. Iako su smještene u Šibeniku di ima mnoštvo restorana, hotela, kafića i svega drugoga, otkrivaju nam kako u Vodice dolaze na večeru samo zbog Šimuna.  A on osvaja sve jer već na ulazu ima pune ruke raznih aperitiva, i ne žali točit bićerine sve do vrva i svima koji u restoran svrate ili mu se sa ulice onako u prolazu jave. A o njegovoj narodnoj nošnji puno se toga zna, ona je povisna, izvorna vodiška i pravi manget za sve furešte.

 - "Šimuna znamo već duže vrime, dolazimo često iz Kalifornije, a počele smo prije desetak godin i to se nastavlja iz lita u lito. Svidjelo nam se, ta Šimunova ugostiteljska ponuda, kvalitetna posluga, odlično pripremljena jela, ljubaznost osoblja, čistoća objekta i  pozitvna vibra koja se osjeća na svakom  koraku.  A naposlijetku i gazda sa svojom izrazitom osobnošću, nasmijan i uvijek ljubazan u svojoj narodnoj nošnji  dočekuje goste na ulazu i poslužuje ih aperitivom. To je za goste znak koliko šef o svom poslu vodi računa.

Napište da smo tu prezadovoljne, jer jednostavno sve štima. Ja sam radila u tom biznisu u Kaliforniji, pa sa sigurnošću mogu procijeniti kvalitetu ugostiteljske ponude. Ništa nam nije skupo kada je ukusno i lipo, a k tome još brzo pripremljeno i posluženo jelo", kažu nam simpatične sestre Ana i Gordana, koje korijene vuču iz Šibenika, a rođene su i žive u Kaliforniji. A evo vidimo i ne kriju, da su se zaljubile  u "Šimuna" i rodni kraj svojih roditelja.

 Svakomu je drago kad ga gosti fale, pa vidin tako i šefu Šimunu, koji se cili posvetija ovom poslu i ništa mu nije lipše od zadovoljna gosta, jer zna da se samo takav gost opet  vraća u njegov restoran. A ovo lito kaže mi, u njega je gosti više nego lani.

 Šimun sa sinom Antunom

Sin Antun mu je nasljednik i desna ruka

  A šta bi šjor Šimun opet sam da mu nije njegova sina Antuna i vridnoga personala. Mali je vidin okretan, snalažljiv, kreativan i brz ka munja, a na oca se uvrga. Grize za ovaj posa. Fali i Šimun svoje radnike, jer su jedna uspješna ekipa spremna odgovorit i najvećim izazovima.

 -"Ma ljudi rade i veseli me da su jako odgovorni, motivirani, korektni i da znaju svoj posa. Na čelu ekipe je moj sin Antun, koji mi je u ovom poslu nasljednik i desna ruka. Kad se slučajno desi da me tu nima, on me uspješno minja. I naši osoblje, personal ga ka vođu respektira. To me veseli, jer vidim da je jako dobar iako ga nikada na ovaj posa nisam forsira ni tira, on je sve sam odlučija", ponosno mi govori šjor Šime.

I kćer mu je s njima radila, iako se udala i u Šibenik priselila, sve dok nije rodila. Pa mi se Šimun u razgovoru u neke kasne noćne ure ekstra fali, kako je i prije četri miseca posta dida. E, u to ime nazdravljamo mu i od srca čestitamo.

A na kraju da ne zaboravimo  da će Šimun sa svojim restoranom još malo pa proslavit dvajset godin uspišna rada i sitit se vrimena kad je u cili ovaj posa krenija sa svojon materon, u kući koju su nasljedili od pokojnoga dida. A eto, jednog dana Šimuna će opet, ako BOG da, naslijedit njegova dica.

 I tako iz kolina na kolino posa gre. Ima li išta lipše i bolje?

PAŠKO

Šimun sa osobljem restorana