MAME NEDJELJOM Mila Antić: 'Smiješno mi je što su me u trudnoći htjeli hospitalizirati s obzirom da živim na otoku'

-    U nijednom trenutku nismo ni razmišljali o životu na kopnu, iako smo oboje živjeli prije u gradovima. Ne razmišljamo ni sada. Najveća prednost je što nema prometa, buke, što živiš doslovno u prirodi, osjećaš se slobodnije nekako… i svih znaš. Kad dođeš u centar mista, kao da si u svom dnevnom boravku. Imaš neki mir, a opet si blizu kopna. Mana je što non-stop gledaš vremensku prognozu. ‘’Kakovo vrime zovu’’ je neizostavno svakodnevno pitanje. Kad djeca narastu sigurno će biti izazovnije, ali ne sumnjam da ćemo uskladiti sve, priča nam 35-ogodišnja Mila Antić.

Trenutno ni u ‘karanteni’ zapravo im ničega ne fali. Malo ljudi je stiglo na otok prije same zabrane koji su odradili svoju samoizolaciju pa su se cijelo vrijeme i osjećali sigurno. 

-    Nismo se u početku baš družili, tj. držali smo neku distancu, ali kako su dani prolazili, naš otočki socijalni život i nije baš patio. Nismo paničarili jer nismo se baš nigdje drugdje ni kretali. Ne idemo jedni drugima u kuću, ali se podružimo vani, pogotovo mi mame s djecom. 

Na samom otoku najviše joj nedostaje kava u konobi Bare koja je dio njene svakodnevne rutine. Sad već malo fale i vikendaši i ‘’zalutali’’ turisti, odnosno šušur koji bi već bio sad u svibnju. 

-    Naravno, fali mi i grad. Jedva čekam opušteno u đir po gradu i vidjeti neke drage ljude. Pretpostavljam kao i kod drugih mama, sve se vrti oko igre i kućanskih obaveza. Zajedno crtamo, čitamo i igramo društvene igre. Mlađa kćer je kao spužva, sve upija od starije. Uglavnom nađu neku zajedničku igru u kojoj starija određuje pravila pa mlađa negoduje. Tu se umiješam da nađemo zajedničko rješenje jer nastane vriska. Obožavaju sudjelovati u pripremi hrane, pogotovo u pravljenju kolača, pa često budu sa mnom i u kuhinji. Također, uključujem ih i u lakše kućanske poslove, to nam je zabavno.

Muž radi na kopnu i svaki dan putuje, a ona ima sreću što radi tu na otoku jer puno teže bi bilo uskladiti sve s djecom. Olakotna okolnost je ta što posao kolegica i ona organiziraju same. Poslodavac je u inozemstvu, nema presinga. 

-    Kada radim, djeca su u igraoni ili kod babe i dida.  Malo zahtjevnije je ljeti kad je obujam posla puno veći, ali i tu opet uskaču baba i dida koji su udaljeni nekoliko kuća od nas, a i druga baba stiže svako lito iz Belgije. No, ponekad nemam vremena koliko bi htjela, ali ga uglavnom koristim za biti sama, malo guštati i ništa ne raditi. Dobro dođe kad sam bar jedan sat sama i ništa ne radim...i naravno, za druženje ili telefonske razgovore s prijateljicama, odlazak u salon, šoping...ili najdraži internet šoping. Ma sve ono šta žene inače rade!

Kad smo ju upitali koji je njen recept za ljubav i funkcionalni brak odgovara kratko i jasno – kompromis i ravnopravnost! Za savjet drugim majkama kaže – ne slušaj druge i radi kako misliš da je najbolje. No, sve su mame superheroji, a koje su njene super moći? 

-    Imam oči na leđima, deset ruku i sposobna sam funkcionirati nakon neprospavanih noći. Ma to sve mame imaju i mogu, jer smo zaista superheroji! Majčinstvo je za mene avantura s kojom je kuća uvijek u kaosu, dno od košare sa šporkom robom ne možeš ugledati tjednima, brdo neprospavanih noći, konstantna briga… Ali, definitivno vrijedno svega jer djeca su najveći blagoslov.

Trudnoće su bile planirane, tako da nije bilo velikog šoka. Samo pozitivna nevjerica prvih dana. Bile su savršene, osim što je prekomjerno povraćala prva 3,4 mjeseca. Ali, zato je bila fit trudnica!

-    Malo je bilo naporno pred termin ići svaki dan u Šibenik, ali i smiješno kad se sjetim svoje doktorice koja je htjela da budem hospitalizirana s obzirom na mjesto stanovanja.  I prijateljice u gradu su inzistirale da čekam porod kod njih. To za mene nije dolazilo u obzir, otišla bih jedino da je u najavi bio orkan juga ili bure. Imamo svoj brod i auto. Kako za sve, tako i za ovo - u Šibeniku smo relativno brzo, naglašava mama Mila.

Na kraju, otkrila nam je genijalno pitanje njene kćerke: 'Mama, ako sav onaj alat služi tati da nešto napravi, s kojim je alatom mene napravija?' Također, ovim putem se zahvaljuje Gradu Vodicama u ime Udruge Zlatne ribice što financiraju rad vrtića, tj. igraone jer to im na otoku puno znači. I djeci i roditeljima.