19.28°C
Desto, jedan od najstarijih plovećih trabakula u ovom dijelu Jadrana čije ime na talijanskom jeziku znači budan, sagrađen je u Chioggi u Italiji 1900. godine i do dolaska u vodičku luku 1974. prošao je dug i buran put.
Ovaj brod, koji je već gotovo pola stoljeća prepoznatljiv zaštitni znak vodičke luke, tipičan je teretni jedrenjak karakterističan za promet Jadranom u periodu od 18. do početka 20. stoljeća.
Sagrađen je 1900. godine u Chioggi gdje je služio za prijevoz tereta i putnika.
- Kako tada nije bilo motora, Jadranom je plovio snagom vjetra sa svoja dva jarbola. Negdje prije Drugog svjetskog rata u brod je ugrađen prvi motor. Zbog njegove nove snage i nosivosti, u vrijeme Drugog svjetskog rata koristio se i u vojne svrhe – rekao nam je Ante Cukrov, vlasnik Desta.
Jedno vrijeme Desto je bio u vlasništu lošinjske braće koja su njime prevozili lokalno stanovništvo na prvim prugama na relaciji Lošinj- Rijeka ali ubrzo je Desto otišao na novo putovanje.
1949. godine, brod nacionalizira bivša država Jugoslavije te je 1953. godine završio na potpunoj rekonstrukciji u Crnoj Gori. Po završetku rekonstrukcije se koristio kao vojni pomoćni teretni brod do 1962.
Nakon toga, Atlantska plovidba Dubrovnik i Barska plovidba koristile su ga za prijevoz tereta (cementa, brašna, pšenice i drugog ) sve do završetka Jadranske magistrale.
1969. godine završava u rukama zadruge Punat s otoka Krka i od tada je njegova glavna uloga bila vađenje pijeska. Kako je vađenje pijeska bio mukotrpan posao, tadašnji vlasnici su od njega nakon nekoliko godina odustali i Desto je završio na otoku Ugljanu, u mjestu Kukljica, sve do 1974. kada je postao dio obitelji Frane Cukrov i stigao u vodičku luku.
- Moj otac kao i većina ljudi u to doba živjeli su od mora i što ono da. Kako smo tada imali nekoliko manjih brodova, a bavili smo se vađenjem salbuna, odluka o kupnji Desta je bila više nego neminovna. Desto nam je omogućio da radimo sa većim kapacitetom i idemo na duža putovanja kod Vira, Privlake, Velebita i Starigrada gdje smo najčešće vadili salbun – nastavio je Cukrov.
12.09.1978., pokraj Starigrada, Paklenice velika nevera je uhvatila Desta. Bura je bila nevjerojatno jaka s brzinom preko 200 km/h pa je vrlo brzo more počelo prodirati u brod i nasukalo ga.
Mada se u tom trenutku mislilo da mu nema spasa, u škveru u Betini su nekoliko mjeseci vrsni meštri radili i potpuno renovirani drvenog moćnika. Uskoro je Desto nastavio ploviti Jadranom i svakodnevno vađenje salbuna je bila njegova glavna uloga sve do 1985. godine kada je po prvi puta zaplovio u turističke svrhe.
Prvi putnici, sjeća se Cukrov, bili su Norvežani, a izleti su se organizirali na Kornate i Slano jezero u Telašćici.
- Svo vrijeme, mada je radio na brodski motor, nismo skidali jarbol, ali odlukom da u ponudu uvrstimo i izlet na Krku bili smo ga primorani skinuti zbog prolaska ispod Skradinskog mosta – nastavlja Cukrov.
Godinama su usavršavali svoje poslovanje i opremali sam eksterijer i interijer broda tako da danas Desto može primiti 150 putnika i uz opremljen šank i kuhinju putnici mogu uživati u ispijanju kave, sokovima i raznim ukusnim jelima.
U floti obitelji Cukrov su tri broda, i donedavno gospodin Ante je upravljao Destom. Obzirom da se njegovo kormilo prenosi s koljena na koljeno, nakon njega su to preuzeli stariji, a zatim mlađi sin.
- Desto je nama puno više od broda, on je najstariji član naše obitelji. Moj otac Frane je 35 godina bio njegov kapetan koji je na cijelu obitelj prenio ljubav prema moru i brodarstvu. Zato sam danas iznimno sretan i zahvalan jer sam vlasnik jednog od najstarijih trabakula na Jadranu. Svojih punih 120 godina Desto slavi baš ove godine u kojoj, zbog specifične situacije, nismo mogli napraviti veliku proslavu kojom bi se zahvalili svim ljudima koji su nas sve ove godine podržavali i bili dio našeg poslovnog i privatnog svijeta. – zaključio je Cukrov
A dok se ne zafešta, Desto će i dalje ponosno stajati u vodičkoj luci i s prvim zrakama sunca otploviti na još jedno putovanje.
