Ovog Božića obitelj Vodanov neće doći u selo, ali će selo putem video poziva doći do njih

Početkom 2018.  godine Vodičanin Ive Vodanov spletom životnih okolnosti napustio je  rodne Vodice i život započeo u milijunskom gradu Hamburgu. Unaprijed je imao dogovoren posao te nije morao muku mučiti s početkom zaposlenja. Drugi dan je već počeo raditi i danas je na istom poslu. 

- Zadovoljan sam poslom. Bavim se građevinom, točnije suhom gradnjom. U Vodicama sam radio kao instalater centralnog grijanja, vodoinstalacija i klimatizacija i mada je ovaj posao drugačiji od onog koji sam radio vrlo brzo sam se uhodao. Nešto znanja njemačkog jezika sam imao tako da mi je i to olakšalo početke ne samo na poslu nego općenito u životu u Njemačkoj – priča nam Ive Vodanov.

Često je dolazio u Vodice, ali mu je život bez familije bio jako težak. Ono što ga je u danima tuge i sjete motiviralo je upravo obitelj.

-    Naprid ideš zbog njih – nastavlja Vodanov.

I baš kako je rekao, tako je i učinio. Godine su prolazile i pripremali su teren za dolazak obitelji. 

Možda za mnoge nisu izabrali najbolji mogući moment za preseljenje ostatka obitelji (u jeku pandemije koronavirusa), ali za njih trenutak nije mogao biti bolji.

-    Fala Bogu sad smo napokon svi zajedno i to je najvažnije. Svi su se super prilagodili. Mlađi sin Luka ide u tzv. integracijski razred gdje se ne uči gradivo 7. razreda već isključivo njemački jezik. U školu ide autobusom, a ako slučajno nešto zatreba sporazumi se na engleskom jeziku. Stariji sin Oliver početkom siječnja kreće na integracijski tečaj (intenzivan tečaj njemačkog jezika) koji traje otprilike godinu dana. Kada dođe na razinu B2 upisat će fakultet i nastaviti školovanje – nastavlja Vodanov. 

U Njemačkoj je trenutno lockdown i vjerojatno će se produžiti do 20.12.2020. po zadnjim informacijama koje ima Vodanov tako da se ne zna što će biti dalje.

- Ja normalno radim. Takva je branša. Ali, mjere se strogo poštuju. Nijemci su vrlo strogi. Julija je kod kuće i prima gotovo punu plaću na što sam ljubomoran – s osmijehom dodaje Vodanov. 

Julija je inače zaposlena u hotelu, ali trenutno je u kući pa više vremena brine o obitelji. Svoje momke dočekuje uvijek s pijatom domaće spize pa se na njihovom stolu još uvijek nisu pronašla njemačka tradicionalna jela. Početkom siječnja će i ona upisati tečaj njemačkog jezika, a dok je kod kuće slušanje televizije i radija joj pomaže u izgovoru. 

Božić već polako kuca na vrata, a Vodanovi zbog lockwdona ne mogu u rodne Vodice, ali Vodice će doći do njih. Na njihovom blagdanskom stolu neće biti pečene guske, crvenoga kupusa i kuće od medenjaka kao kod Nijemaca, ali će tuka s krumpirima i božićni kolači donijeti miris Vodica usred Hamburga.

-    Putem video veze plan nam je razgovarati sa svojima i na taj način koliko možemo biti s njima. Žao mi je što je ova korona kriza sve poremetila i što ni mi ode ove godine nećemo doživjeti blagdanski ugođaj grada koji je inače prepun sajmova, događanja, koncerata, zabave... – nastavlja Vodanov.

Velika metropola je donijela i neke promjene u obitelji Vodanov. Kako su nam rekli jedu manje kruha i više povrća koje nabavljaju kod Turaka. Premda su u velikom gradu ovdje imaju više slobodnog vremena nego su imali u Vodicama. Subotom obično idu u spizu, dok nedjelju koriste za odmor,  šetnju prirodom i punjenje baterija. 

-    Hamburg je grad prepun parkova i zelenih površina tako da slobodno vrijeme stalno provodimo u šetnji, što u Vodicama i nismo baš prakticirali – s osmijehom dodaje Vodanov.

Iako nisu prakticirali u Vodicama i imaju novi život u Hamburgu, Vodice su uvijek u srcu. Fale im obitelj, prijatelji, dobri ljudi iz sela, kava u Šarca i Virade i još puno toga.

-    Jer kud god da kreneš rodni kraj nosiš u srcu, a more, ribu i brod ništa ne može zaminiti – zaključuje Vodanov.