Kolovoz 29, 2021 4105

Mala ćakula s 81-godišnjim sugrađaninom na Ruži vjetrova

Orio Lasan Zorobabel: 20 godina bez alkohola i godina bez cigareta

Ocjeni sadržaj
(7 glasova)

Ima zdravlja, novaca, grozja i ulja, ma ima svega, otkada nema rakije i duhana – priča nam 81-ogodišnji Orio Lasan Zorobabel. Prošlo je dva desetljeća otkada mu je tijelo odbacilo alkohol te godina dana otkada se cigaret više nije upalio. To je zlo iza njega, a pred njim guštanje u polju i šetnji nekad dugoj i do 20 kilometara.

- Bija sam najjači pijanac u selu, pija sam litru rakije na eks. Osta sam sam od ekipe, svi su otišli, do jedan - priča nam barba Orio dok sjedimo na Ruži vjetrova i pokazuje na porat dočaravajući koliko se toga znalo popiti.

Kaže, gotovo je više za njega, probao bi nazdraviti za Novu godinu da se malo razveseli, ali više ne ide.

- Više ni ne probajem, niti me briga. Nikad više ne bi pija, to me uništilo, moga sam biti jači, deblji. Bia je gušt onda svaki dan – čim popiješ čašu, odma uliješ drugu. Ali, dođeš doma svojima – pa svatko na svoju stranu. To je zapravo bilo zlo, iskreno će Orio.

Nije tu bilo puno 'krize', samo je prestao. Kad je došlo vrijeme mirovine, otišao je u polje i 2000. počeo graditi kuću.

- Iša sam gori, naručija blokove, iskopa temelje, izolira kuću, podiga izolaciju, betonira… Diga sam jednu normalnu kuću s par prostorija, vode ima za zalivanje, iz bačve za piti, a struju dobivam preko solara, kaže Orio koji je inače bio pravi postolar, a zidar po potribi.

U polje se preseli najčešće ljeti sa 75-godišnjom suprugom Milevom s kojom u vrtu sadi, kako kaže – sve živo!

- Baš smo ga iskopali, ima sve – kupusa, blitve, salate… Nasadili smo 300 stabala maslina pa sad ima ulja i za prodavati. Imam i grozja, radim rakiju, ali ju ne probajem. Prošlo je to vrijeme da smrde cigareti i alkohol iz grla.



Cigarete je odbacio pred 80. rođendan. I to je samo prekinuo.

- Zadnji cigaret kad sam stavija u usta nije tija goriti. Do tada sam pušija do dvi kutije, nemilo. Nisam osjetija da mi je on stvara ikakve probleme, samo sam osjetia novac. Uvik je falila koja kuna, a danas se nađe u svakom džepu.

Nekadašnji poroci mu, priznaje, više ni malo ne fale. Samo razmišlja kako će sa svojim štapima već u 5 sati 'kidniti' iz kuće i baciti điradu po najdražoj ruti do Tribunja i nazad.

- Štapove mi je nabavio sin Danijel, pola godine sam učija kako 'oditi s time. Liva noga, desna ruka… Kad sam se s njima prvi put spustija u selo, bilo me je neobično viditi. Ali, kažu mi da moderno izgledam.

Nabavci štapova je presudila bol u nozi zbog koje nije mogao sam. Danas ih preporuča svima jer bez njih više ne može. Odradi i po 10 – 20 kilometara hoda dnevno.

- Bolje i ovi štapi, nego kad se pogneš cili na onome piketu. Odradim svoju rutu pa se liti družimo na pijaci, a zimi na Barbinom kantunu. Od nas 120, iz moje generacije nas je ostalo još 40-ak. Gušt mi je ćakulati, biti svoj i čist, ali i guštati sa svojih petero unučadi. Možda uskoro i s praunučadi, naglasio je na kraju barba Orio i krenuo dalje svojom rutom.

Poslijednja izmjena dana Ponedjeljak, 30 Kolovoz 2021 12:08
djelomob1.jpg