19.28°C
Tijat, Prvić, Logorun i Kaprije na slici su zida sobe u rodnoj mu Švedskoj. Proputovao je gotovo pola svijeta i otac je dvoje djece. Dolazi iz gradića s najboljom hokejaškom momčadi u Švedskoj. Autor je slikovnice za djecu, uživa u stvaranju fotografija, godine nam nije želio otkriti, ali nam je otkrio da se zove Micke Persson
- Mama kad je bila ljuta uvijek je izgovarala moje puno ime Mikael. U Švedskoj me obično zovu Micke, dok ovdje u Hrvatskoj Mike. Zadovoljan sam s tim – rekao nam je Micke Persson, predstavljajući se.
Od malih nogu zanimao se za glazbu koja ga je dovela do fotografije. Jedno vrijeme je pisao i fotografirao za novine. Ni reklamna industrija, ni studijska fotografija mu nisu bile strane, naprotiv.
- Radio sam s reklamnom fotografijom za nekoliko velikih i međunarodnih tvrtki od sredine 80-ih. Posao me odveo na mnoga mjesta diljem svijeta i imao sam sreću što sam se desetljećima zabavljao na poslu – kroz smiješak nastavlja Micke.
2004. godine Micke je s obitelji otišao u Bosnu i Hercegovinu kod prijateljeve rodbine. Razmišljali su zašto ne iskoristiti priliku i posjetiti jadransku obalu. I tako su došli na Srimu.
Ⓒ Ilustracija zaštićena autorskim pravima
Od tog trenutka za njega, kako nam je rekao, Srima je postala sretna slučajnost i novi život.
- Slučajnost koja je vjerojatno oblikovala živote mene i obitelji više nego išta drugo. Skrasili smo se ovdje na pola godine. Oduvijek sam bio nemirna duša, ali radoholičar koji uvijek mora imati neki projekt. Ili neko putovanje. Kad sam završio na Srimi pronašao sam mir. Od 2004. godine nismo više išli nigdje drugdje. Jednostavno nije više bilo potrebno. Najbolja stvar u Srimi je ta što je dovoljno da ste tu, da sjedim i gledam otoke, more i sunce kojih u mom rodnom gradu u Švedskoj nema. Ovo je mjesto koje vas inspirira, od kojeg dobivate puno ideja za stvaranje fotografija, što i činim. Jedino što mi nedostaje je dobra teretana – nastavlja Micke.
Rodom je iz mjesta s najboljim hokejaškim timom u Švedskoj, Vaxjo. Smješten u južnom dijelu države; vrlo lijep, ali nažalost hladan, kišovit, mračan i vjetrovit, kako nam je rekao. Osim rodnog grada, put je Mickea vodio po raznim svjetskim gradovima u New York, Tokio, Jeruzalem… Tako su se u njegovu objektivu našli kadrovi beskrajnih morskih plavetnila, raznobojnih boja, prirode...
- Ali, najljepši prizor su mi otoci ispred Srime; Tijat, Prvić, Logorun… - dodaje Micke.
Ⓒ Fotografija zaštićena autorskim pravima
Brdo križeva u Litvi, svestranom fotografu, je nešto spektakularno. Malo je to brdo s tisućama križeva od svega nekoliko centimetara pa sve do visine od 7-8 metara visine. Osim iznimnih trenutaka koji su mu zapeli za oko u Litvi, stvorio je Micke do sada na tisuće vrhunskih fotografija.
- Nemoguće je reći točan broj, jer je način rada na svakoj fotografiji drugačiji. Ponekad sam na jednoj te istoj slici radio cijeli tjedan, a već neki drugi put sam stvorio možda 50 i više slika u jednom danu. Dakle, možda do sada iza mene stoji 20000, 30000, 100000 fotografija... Stvarno, stvarno ne znam točan broj. Na mojim slikama iz "Lost and Found" može se reći da sam surađivao s prirodom. Koristio sam predmete koje su ljudi svjesno ili nesvjesno bacili i završili su na dnu mora. Ni more se nije zadovoljilo njima, pa ih je počelo klesati i obrađivati, a ja sam ih skupio i dokumentirao u svom foto studiu u Švedskoj. Bio je to dug, “mokar” i kompliciran proces, ali vrlo zabavan – dodaje Micke.
Ovog ljeta namjerava imati izložbu fotografija u Gradskoj knjižnici Vodice. Uz fotografiju bavi se i pisanjem. Autor je slikovnice Elliot – svjetski prvak, koja je prevedena, ali nije još uvijek objavljena.
- Tražim hrvatskog izdavača, a ljubazni ljudi u Gradskoj knjižnici u Vodicama mi pomažu u tom. Također moram spomenuti talentiranu ilustratoricu slikovnice Nathalie Pekar – dodaje Micke.
Elliota bi se moglo reći da je dobio besplatno.
- Nosim tu priču godinama i samo sam ju doradio kako bi mogla biti spremna za tisak. Dosta toga što je napisano u slikovnici dogodilo se u stvarnom životu ili gotovo stvarnom. Glavni likovi iz slikovnice Elliot i Thilda su moja djeca u stvarnosti – nastavlja Mike, onako kako ga Hrvati oslovljavaju.
Ⓒ Ilustracija zaštićena autorskim pravima
Osim što mu odgovara oslovljavanje s Mike, odgovara mu i hrvatska hrana. Posebno kruh, kojim je očaran. Problem mu, za sada, stvara još uvijek hrvatski jezik. Pokušavao ga je sa suprugom naučiti, ali nije uspio. Kaže da mu je postao još više zbunjujući. Ali, i uz zbunjujući jezik Micke ne posustaje; stvara, uživa u prirodi i moru, fotografira, piše, te traži kuhara koji bi mu pomogao u pisanju knjige s receptima dalmatinske kuhinje.Za kraj smo ga upitali koliko godina ima, ali nam nije otkrio, već je rekao.
- Koliko imam godina nisam siguran. Vidim neke brojeve u putovnici, ali mislim da nisu točni. Barem se ne čini tako! Moja djeca kažu da sam nezreo, a žena mi govori da odrastem – sa smiješkom zaključuje svestrani Micke.
