Tomislav Mor, tridesetšestogodišnjak koji izbjegava upotrebu jednokratne plastike, kompostira, namirnice nabavlja od lokalnih proizvođača, kupuje rabljene stvari i sve što može proizvodi sam. U kući koristi kompostni WC, po struci je arhitektonski tehničar, instruktor i trener sportskog penjanja, glazbeni producent i programer. Osječanin s adresom u Gaćelezima.
Imati svijest o očuvanju okolišu je jedno, a djelovanje je nešto sasvim drugo. Koliko nas to čini ne znamo, ali znamo da Tomislav Mor, rođen 1987. godine u Osijeku, kojeg je život prije 9 godina doveo u Vodice, to svakodnevno radi.
Danas sa suprugom Martinom i dvoje djece živi u Gaćelezima. Po struci je arhitektonski tehničar, ali nije stao samo na tom.
- Kasnije sam završio razne školice i tečajeve, tako da sam instruktor i trener sportskog penjanja, glazbeni producent i programer. Imam i diplomu HPK Sv. Mihovil iz Šibenika, ali sam daleko od toga da bih se nazvao planinarom. Uz posao, djecu i druge obaveze ostane mi zapravo malo vremena za hobije – predstavljajući se rekao je Tomislav Mor.
U vrijeme dok je bio aktivan u planinarenju, osvojio je Dinaru, Biokovo, Velebit i mnoge druge vrhove Hrvatske. Oduševljen je bio pogledom.
- Puno mi je, recimo, impresivniji pogled s vrha Promine koja se izdiže iz ravnice nego pogled s vrha Dinare oko kojeg su drugi vrhovi – dodaje Mor.
Planine je ostavio iza sebe i trenutno su mu vikendi zauzeti školom sportskog penjanja, a ono malo slobodnog vremena opet ne miruje. Ruke su mu pune posla radeći oko kuće, a uz to s obitelji stalno vodi računa o očuvanju okoliša.
- Ne bih nas nazvao ekološkim aktivistima, ali pokušavamo napraviti što manje štete za okoliš. Npr. kupujemo rabljene stvari i koristimo odjeću i ostale predmete koje pronađemo. Kada više ne trebamo neki predmet poklonimo ga ili prodamo; ne bacamo ga –
dodaje Mor.

Na njihovom obiteljskom stolu namirnice su od lokalnih proizvođača, a ono što ne mogu nabaviti proizvode sami. Ekološki osviješteni, nakon obroka, bacaju se nanovo na posao. I to kompostiranje; od povrća, trave, ljuske jaja… smanjujući količinu otpada i istovremeno dobivajući kvalitetno gnojivo.
Plastika?
- Nisam protivnik plastike, ali izbjegavam upotrebljavati jednokratnu. Smatram da je plastika jako korisna, ali sam protivnik načina upotrebe plastike. Moramo uzeti u obzir i što se s plastikom događa nakon što završimo s upotrebom i bacimo ju u smeće – govori Tomislav.
Prije nekoliko godina educirao se i za organizatora turističkih sadržaja u prirodi, pa tijekom ljeta vodi penjačke ture. 2016. godine napravio je i umjetnu stijenu za sportsko penjanje koju trenutno prebacuje pored dvorane u Račicama.
Ali nije samo Tomislav aktivan.
I supruga mu Martina je, zahvaljujući kojoj radi sve što radi, kako nam je rekao.
- I koja ima veliki utjecaj na mene. Da nije nje ništa od ovog ne bi radio – dodaje Tomislav.
Jedan od Martininih projekata je "Pijat zelja", pokrenut prije nekoliko godina. A nakon završenog tečaja permakulture Martina je poželjela da imaju kompostni wc u kući.
Zaželjeno – ostvareno.
- U kući imamo kompostni wc. Riječ je o tome da se izmet ne baca nego se skuplja i pretvara u gnojivo. Ne trošimo ni kap vode na wc osim na pranje ruku nakon nužde. Neću lagati, nije idealno. Naspram običnog wc-a gdje je sve riješeno puštanjem vode, ovdje imamo više posla. Trebamo uvijek imati piljevine za sprečavanje smrada, kantu treba redovito prazniti i prati, treba imati osigurano mjesto za odlaganje. A tek se nakon godinu dana dobije gnojivo; tako da nije ovo za svakoga – dodaje Tomislav.

Prihvatio je to kao normalno i ne stvara mu problem, kao ni ostalim članovima obitelji. Problem im nisu ni pelene za bebu.
- Koristimo platnene pelene za koje je trošak za kupnju samo na početku. Slijedeće dvije tri godine ne trošimo više. Ali, ipak je korištenje jednokratne pelene jednostavnije i nakon upotrebe se samo baci u smeće. Međutim, ljudi ni ne razmišljaju kolika je to količina otpada – dodaje Tomislav.
Sve što mogu vraćaju prirodi, a osviješten Mor poručuje.
- Mi smo obični ljudi koji osim o svojim problemima razmišljamo i o okolišu i trudimo se da ga što manje zagadimo.
A tako bi trebali i svi mi.