7.06°C
Kolaž - foto: Vedran Tolić
S četrnaest godina osvojilo ga je loše vrijeme. Prvu munju ovjekovječio je prije devet godina, a nedavno je nad nebom iznad Zagreba „ulovio“ najbolju munju ikada. Fotoaparat uvijek nosi sa sobom. Rođen je 2000. godine, korijene vuče iz Vodica, stalna adresa mu je u Zagrebu. On je Bruno Fantulin i ispričao nam je ponešto o munjama.
Zahvaljujući prirodi rodila se ljubav.
- Najveću strast imam prema opasnim vremenskim pojavama poput munja, oluja, bura, pijavica, tornada, ali i izlascima i zalascima sunca – započeo je Bruno Fantulin, zaljubljenik u munje.
Foto: Bruno Fantulin
U zimsko doba snijeg ga jednako fascinira, a sve je krenulo prije devet godina.
- U ljeto 2014. godine rodila se ljubav prema munjama i općenito vremenskim neprilikama. Kada sam šetao uz obalu Srime ugledao sam u daljini u smjeru Zadra neveru. Zastao sam i ostao ju promatrati neko vrijeme. Od toga dana do danas ljubav neprestano raste, a nebo me sve više fascinira – dodaje Bruno, dvadesetrogodišnjak.
Nema vremenske neprilike koja mu nije poziv za fotografiranjem, a glavno sredstvo rada uvijek nosi sa sobom. Stalno su mu misli okupirane nebom, a kad na vremenskoj prognozi vidi da se sprema nevrijeme sprema se i on. Prati do detalja prognostičke modele i karte, uzima fotoaparat i baca se na posao. A radosti i zadovoljstva ne manjka kada objektivom stvori spektakularnu fotku munje.
- Bilo je jako puno munja koje sam vidio. Svaka je posebna na svoj način i u par navrata uspio sam uhvatiti ''super munje'' što na kraju izaziva najveće oduševljenje – nastavlja Bruno.
foto: Bruno Fantulin
Ali postoje ipak one mu najdraže.
- Superćelijske oluje su mi najdraže, ali su i najopasnije. Imaju predivnu strukturu oblaka no iza sebe mogu ostaviti veliku materijalnu štetu, doduše na manjem području. No svaka oluja je posebna na svoj način i ne mora to isključivo biti superćelija kako bi fotografija naposljetku izgledala lijepo – nastavlja Fantulin.
Ne ulovi munju svaki puta dok ju čeka ili ju ulovi na način na koji nije zamislio. Ali to mu ne smeta. Strpljiv je. Može čekati satima. Uz sav rizik. Jer fotografirati munje nije nimalo bezopasno.
- Je, dosta je opasno. Čak i pored iskustva, znanja i instinkta uvijek se može dogoditi neka nepredvidljiva situacija koja može rezultirati nesrećom. Sam boravak u prirodi i na otvorenom za vrijeme oluje je opasan te iziskuje veliki oprez – nastavlja talentirani fotograf.
Tako je i nedavno uz veliki oprez nad zagrebačkim nebom ulovio najljepšu munju ikada.
Iza sebe ima toliko fotografija da im ne zna ni broj. Najčešće ih lovi na zadarskom, zagrebačkom i šibenskom području. Pag, Mali Lošinj, Istra te Dubrovačko područje također su mu na listi najboljih lokacija.
A za dobru fotografiju spreman je kilometrima ići.
Jednom se tako na brzinu spremio i potegnuo sa Srime do Senja kako bi njegov fotoaparat ulovio paranje neba. Plan mu je i preko bare, u Ameriku, za ''munjevitu fotku''.
foto: Bruno Fantulin
A lovi ih tijekom cijele godine.
U ljetnim mjesecima na kopnu ih ima najviše tijekom svibnja, lipnja i srpnja, dok na moru Bruna možete vidjeti tijekom kolovoza, rujna i listopada.
Iako je mlad, rame je uz rame s ostalim lovcima na munje. Uz talent i ljubav, pomoglo mu je obrazovanje. Po struci je medijski tehničar, a znanje je dodatno tesao u suradnji i s Pixsell agencijom, gdje je prošao puno različitih snimanja i dublje ušao u fotoreporterski stil. Posljednje dvije godine ima vlastiti obrt i profesionalno se bavi fotografijom. Sve što mu dođe u objektiv s radošću fotografira, ali najdraže od svega su mu munje.
Galerija fotografija: Bruno Fantulin
