Obiteljsko gospodarstvo Roca: Gastronomija, tradicija i kultura Dalmacije na jednom mjestu

Slodobna Dalmacija predstavila je u 28 reportaža iz četiriju dalmatinskih županija, vrijedne projekte pojedinaca i udruga koji su značajno podignuli standard i kvalitetu života na gotovo zaboravljenim prostorima našega zaleđa i u unutrašnjosti otoka.

U prilogu ispod pročitajte kako je u Slobodnoj Dalmaciji predstavljeno gospodarstvo Roca.

Vodičanin Ante Roca najznačajnijim komplimentom koji je dosad primio na svom obiteljskom gospodarstvu u Velimu kod Stankovaca, na točno četiri kilometra od naplatnih kućica „Pirovac", bio onaj kad mu je jedan posjetitelj kazao „kako pretpostavlja da je po svemu sudeći obnovio već postojeće staro gospodarstvo jer sve miriše na tradiciju".

A nije, imanje Ante i Silvane Roca nastalo je unatrag tek desetak godina, nakon što su desetljećima u Vodicama uspješno vodili nekoliko ugostiteljskih lokala, od pizzerije i ribljeg restorana do diskoteke. Za to je vrijeme Ante, 'čistokrvni' ugostitelj, stvarao viziju nečeg potpuno drugačijeg: zaokruženu cjelinu u kojoj će u svojoj konobi nuditi ono što sam proizvede, barem u većem dijelu ponude.

San se počeo ostvarivati kad je u Velimu, rodnom selu prvog hrvatskog sveca, sv. Ivana Tavelića, na zemljištu od 7000 kvadrata, odlučio posaditi mali maslinik od 50-ak maslina te vinograd i za početak sagraditi modernu farmu svinja kapaciteta 200 svinja, za sada jedinu u Zadarskoj županiji.

Nastavio je s gradnjom impresivnog kamenog zdanja s nekoliko povezanih kuća i kućica koje okružuju prostrano dvorište s terasom, s dovoljno velikim pogonom za pripremu svinjskog mesa za sušenje, sušarom i podrumskom zrionicom za 6000 komada pršuta, te velikom konobom s dva komina i 90 sjedećih mjesta. U projekt su ukupno uložili 1,6 milijuna eura, svoje ušteđevine i kredita, a otvorili su vrata gostima prije manje od četiri godine.

Pazili na svaki detalj

- Imao sam dva cilja i ostvario ih – kaže Ante. – Prvi je da na jednome mjestu imam zaokruženu proizvodnju nekog svog vlastitog specijaliteta, to su pršuti, panceta, kobasice i drugo, te plasman koji imamo kroz dućan i pršutoreznicu te kroz ugostiteljstvo.

Drugi mi je cilj bio u svemu što radimo zadržati tradiciju i kulturu Dalmacije – kroz arhitekturu, stabla i ukrasno cvijeće, ponudu hrane i pića, ambijenta koji smo stvorili nizom detalja. Tako zaokruženo imanje u ovom kraju još nisam vidio, obično je obrnuto – proizvođači krenu s ugostiteljstvom.

A Ante je pogodio. Nismo mi trebali doći i probati njegove specijalitete pa kazati da su izvrsni, domaći. Učinili su to već mnogi gosti, a i priznanja koje je Roca dobio na sajmovima na kojima se pojavi, poput Internacionalnog sajma pršuta u istarskom Tinjanu gdje je dobio Zlatnu medalju. Uostalom, njegovi pršuti nose zaštitnu oznaku zemljopisnog porijekla koju je ishodovala Udruga "Dalmatinski pršut" koje je član.

Ali uz suhomesnate proizvode Rocini nude i svako drugo gastronomsko blago – od janjetine s ražnja, mesa pod pekom ili s gradela, sira. – I juhe! – dobacio je Ante. – Kuha se svaki dan, od mesa iz ovog kraja i bez vegete.

Vino i ulje

Antina i Silvanina spiza je izvrsna, ali je ono zbog čega će svaki posjetitelj biti najprije oduševljen je ambijent cijelog imanja, sa stotinama detalja koje možete, kao u dobrom muzeju, razgledati cijeli dan. Šetnja će početi tamo od farme gdje se baškari 70-ak prasaca te kraj ograđenog peradarnika s jatom od 60 komada razne domaće peradi, kroz uređeni vinograd, pa se nastaviti u masliniku u kojem je Ante poslagao na kamene noge 15 velikih kamenih stolova, zapravo masivnih ploča od benkovačkog kamena, i gdje se gosti, turisti koji stižu autobusima, hlade pod krošnjama maslina.

Pa škalinama u dvor čije kantune kite davno isklesane kamene posude za cvijeće, pa drveni samari. Šetnju ćete nastaviti u malom etno-muzeju punom starinskih rukotvorina, pa u dućanu s Rocinim proizvodima, ne samo mesnim, nego i onim od maslinova ulja i vina, i svega drugoga što nudi Dalmacija. Pa u podrum, u prostranu konobu koja je ukrašena sa stotinu sitnica koje podsjećaju na dalmatinsko selo nekad, a u svemu je „specijalna ponuda" veliki izlog kroz koji možete zaviriti u prostranu pršutanu sa stotinama već dovršenih i jestivih ukrasa.

I dok sve obiđete – otvori se apetit. Na vrijeme. Tako je bilo i sa stotinama gostiju koji su stigli u ovo kratko vrijeme do Rocina imanja, turista, političara, ovdje je jednom bila čitava Vlada, ali i gradonačelnici sa svih strana svijeta kad su u Biogradu imali skup, estradnjaci – tu su Karan i Bralić snimili „Prijatelje", održavaju se tu različite proslave, krizme i pričesti, rođendani, svadbe – čak su dva puta vjenčanja organizirali mladenci iz Zagreba koji su svoje goste dovezli autobusima.

Anti Roci poduzetnički i ugostiteljski nemir ne da odmora: ovih su dana dovršili ogromnu pečenjarnicu u kojoj odjednom mogu pristaviti 10 velikih peka, par janjaca na ražanj i nekoliko gradela. Otvorena je da gosti mogu gledati i sudjelovati u onome što im se sprema.

Osim toga, on i dalje luta po benkovačkom Sajmu i starim podrumima i konobama ne bi li došao do nekog novog-starog eksponata za svoje životno djelo.

Napisao Mario Vuksan
Izvor vijesti: Slobodna Dalmacija
Izvorni link na članak: http://www.slobodnadalmacija.hr/Dalmacija/Dalmatinskonajmisto/tabid/344/articleType/ArticleView/articleId/251781/Default.aspx