Rujan 24, 2018 4404

Izdao je i prvi Dalmatinski pučki ričnik našega kraja

Upoznajte Lovru Vlahova, našeg sumještanina koji njeguje i čuva naše jezično i kulturno blago od zaborava

Ocjeni sadržaj
(4 glasova)

Svi ljudi, na ovaj ili onaj način, tragaju za svojom škrinjicom sa blagom. Lovre Vlahov, naš sumještanin, rodom sa otoka Prvića tu svoju škrinjicu već godinama sam puni - njegovo blago su dalmatinske riječi koje od mladosti skuplja.

Po struci kuhar, Lovre je većinu radnoga vijeka proveo u Njemačkoj, gdje nije zaboravio svoj jezik, već je tamo naprotiv nastao prvi, Dalmatinski pučki ričnik našega kraja koji je 1998. godine izdao u Frankfurtu.

Danas je u mirovini, živi na Srimi te vrijedno radi na proširenju spomenutog rječnika. Trenutno se nalazi na brojci od 120 000, a svakim danom broj zapisanih riječi raste.

“Tijekom svoga školovanja u Splitu, još kao mladić sam volio sjesti na rivu i slušati stare ljude kako govore. Moja baba bi mi znala nabrajati sve nadimke sa Prvića, oduvijek me zanimalo od kuda su došli neki običaji kod nas, kao što je stup srama pa sam i to proučavao. Naši običaji, riječi, naglasci, nadimci, izreke… sve je to bogatstvo našega kraja i ja se trudim svojim zapisima ih sačuvati. To mi čini veliko zadovoljstvo”, otkriva nam Lovre.

No, ono što je začuđujuće u ovoj lijepoj priči je to da nitko nema interesa da se ovaj rječnik objavi.

Lovre je kontaktirao jezične Institute po svim većim gradovima i svagdje naišao na zatvorena vrata.

Također, da nije bilo Lovrinog entuzijazma, ne bi se niti prvi rječnik izdao. Naime, Lovre je u Frankfurtu preko prijatelja uspio izdati taj rječnik u malenoj naknadi od svega 20 primjeraka.

Velika je to šteta, jer u tim rječnicima nisu sadržane samo riječi, već ima i starih poslovica naših didova, pradidova i šukundidova, pjesama na zavičajnom jeziku, starih nadimaka, podrijetlo i povijest domaćih prezimena kao i opisane posebnosti starog izričaja.



Ukratko rečeno, 1700 stranica sadržaja dalmatinske povijesti, jezika i identiteta nitko ne želi objaviti.

WhatsApp Image 2018-09-19 at 20.36.11(1).jpeg

Ipak, postoji interes na lokalnoj razini da se u knjižnici čitaju Lovrine pjesme, jer su pune dalmatinskog duha, starog govora ali i humora.

U tim pjesmama Lovre opisuje ugođaj života, kao što je na primjer odlazak na peškariju te njeguje i čuva naše jezično i kulturno blago od zaborava.

Danas se ponosimo Faustom Vrančićem koji je prije više od 400 godina izdao Rječnik pet najuglednijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i ugarskoga. Da su u njegovo doba instituti njemu zatvarali vrata tko zna kada bi se desio početak hrvatske leksikografije.
Lovre i Faust dijele istu strast prema riječima, a riječi su ono što čini identitet određenog naroda.

“Akoli mi sami budemo našje starinske riči tendili i prinašali hi na našje mlaje, oni se neće nika zaboraviti, vengo će biti dija našjega ciloga života i krijancije”, zaključuje Lovre sa željom da svoju škrinjicu sa blagom podijeli sa drugima i ostavi ju novijim naraštajima u naslijeđe.

Ovom prilikom donosimo vam njegovu pismu posvećenu peškariji (ribarnici)

NAŠA PEŠKARIJA Lovre Vlahov - Perikulov
Lipa noć je, gvori svak,
Nî miseca, još je mrak.
Ol iz gušta ol potribe,
Svi su išli lovit ribe.

Partili su peškatori!
Moja Mare meni gvori;
Ka se ujtro lipo svane,
Malo poslin ka odane,

Nemoj budit dičaiju,
Poj, obajdi peškariju.
Ako li češ sutra peći,

Onda vaja prije leći.
Mogli bi mo i brudeta,
Da se potrati pulenta.

Ma bila bi i bravura,
Jena lipa lešedura.
Usri sela na pijaci,
Grlati su kano gaci,

Svaki viče, svak se skita,
Svaki nikog ništo pita,
Svi se vrtu ka u limbu,
Gren kupiti prije ribu.

Pusti banci i štekati,
Moga bi se još i smesti,
Judi moji puste ribe,
Ali ča ču sa vazesti?

Papaline i brhuni
Moli, trilje i arbuni,
Lokardice, skuše, sruni,
Bugve, cipli i inčuni.

Popi, pici, lipi fratri,
Pa da vazmen o nij dva-tri?
Pirke, kanjci, potke, sape,
Gledan prče, lignje, škampe.

Ugor, jagle i lovrate,
Šuperbe su i ušate,
Brancini i komad čače,
Nu gegala kako skače!

Šanpjeri i sipe krasne,
I zubaci cine masne.
Da gavunov sada jima!
Nima, nima, nije zima.

Ajme meni ča su slaki,
Ka hi ispečen na lozju,
Pa ka se natučen broskve.
Koda iden manu Božju.

U gledanju samo godin,
Ča mi vridi? Niman šoldi!
Ajme ribe svake vele,
Ma! Najboje su nan srdele.

Nisan još ni kruv kupija,
Smanta san se! Nisan pija,
Neznan više ča san tija,
Kvargu!
Sve je kriva peškarija!WhatsApp Image 2018-09-19 at 20.36.12.jpeg

WhatsApp Image 2018-09-19 at 20.36.11.jpeg

WhatsApp Image 2018-09-19 at 20.36.10.jpeg

WhatsApp Image 2018-09-19 at 20.36.12(1).jpeg

 

Poslijednja izmjena dana Ponedjeljak, 24 Rujan 2018 11:59
djelomob1.jpg