9.83°C
Rođen 1968. godine ovaj vedri Vodičanin s ponosom obavlja svoj posao. Iako je po struci recepcionar i po završetku srednje škole na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je povijest i geografiju život ga je odveo daleko od škole i fakulteta. Spletom okolnosti po završetku prve godine studija je napustio fakultet i vratio se u svoje Vodice.
- Radio sam sve i svašta. Nekoliko sezona sam radio kao recepcionar, što mi je i struka. Potom sam znao raditi i na građevini. Jedno vrijeme bio sam i vrtlar i tako sve do 2001. godine kada se ukazalo slobodno radno mjesto u tvrtci Leć - započeo je svoju priču Emilio Cvijanović.
Tog ljeta 2001. godine Emilio je radio kao evidentičar. Svakodnevno je popisivao nove poslovne objekte, mjerio kvadraturu i komunicirao s ljudima, što njega nije ispunjavalo i nije se pronalazio u tome.
- Emilio je 2001. godine došao u Leć tražeći posao, baš u vrijeme kad smo trebali radnike koji će na terenu raditi kao evidentičari. S obzirom na njegovo obrazovanje ponudio sam mu taj posao. Iako je dobro obavljao svoj posao, nakon završetka sezone rekao je da više ne može to raditi jer da ga rad sa strankama opterećuje. Tada nismo imali drugog posla, osim onoga na sakupljanju otpada. Iznenadio sam se kad je Emilio prihvatio tu opciju. Većini ljudi tada je taj posao bilo neugodno raditi, ali ne i Emiliju koji ga je objeručke prihvatio i dan danas ga uspješno obavlja, punih 15 godina – rekao je Stanko Birin, direktor tvrtke Leć.
Ne samo da Emilio uspješno obavlja svoj posao nego ga on s toliko žara i brzine radi da je poznat nadaleko po tom.
- Svako jutro u 6 sati započinjem s radom; ljeti nešto ranije jer ima više posla. Obično posao obavljam na malom kamionu i tada sam sakupljam otpad. Kada sam na velikom kamionu onda sam zajedno s kolegom. Mene moj posao ispunjava i volim ono što radim. Nakon 15 godina gotovo pa znam svaki sastojak kanti koje sakupljam - s osmijehom je nastavio Emilio.
Kada nije na radnom mjestu voli pročitati knjigu ili provesti vrijeme u društvu prijatelja. Prije je znao trčati ili otići u ribe, ali sada većinu vremena provodi brinući se o staroj majci.
U vrijeme kada je započinjao s poslom nije bio lako i vrlo malo ljudi je radilo taj posao. Ali, njemu nikada nije bilo neugodno zbog onog što radi.
- Svaki posao je častan i vrijedan i trebamo ga raditi najbolje što možemo - zaključio je Emilio.
