Cvita Opat aktivna kao da joj je dvadeset: Tajnica je u Udruzi umirovljenika, balotašica u Petanque klubu Vodice, a davanje instrukcija školarcima iz matematike i kemije liječi joj dušu

Vodičanka Cvita Opat rođena davne 1951. godine neumorno prkosi godinama. Po završetku srednje škole otišla je u Zagreb na fakultet. Diplomirana je inženjerka kemijske tehnologije i gotovo cijeli svoj radni vijek provela je radeći u metropoli. 

-    S 18 godina otišla sam u Zagreb na fakultet. Po završetku fakulteta nisam se mogla odmah zaposliti u Zagrebu pa sam otišla raditi u Veliku Kladušu. Kako mi je suprug tada bio u Zagrebu željela sam se čim prije vratiti. U međuvremenu sam postala majka.  Ubrzo se ukazala mogućnost da radim kao tehnička kontrolorka u jednoj građevinskoj firmi u Zagrebu. Iako me taj kancelarijski posao nije ispunjavao i bio mi je monoton, tada mi je to odgovaralo. Djeca su bila mala i mogla sam dobro organizirati život. Kada su malo porasla, zaposlila sam se u Montkemiji u kojoj sam provela 22 godine. Posljednje tri godine radila sam u Imotskom, te naposljetku otišla u mirovinu i vratila se u svoj rodni kraj – započela je Cvita Opat svoju priču.

Po povratku iz Zagreba trebalo se naviknuti na život daleko od gradske vreve. Ali ženi ovakvog duha to nije dugo predstavljalo problem. Vrlo brzo se aktivirala i započela novu priču u svom životu.

Jedno kratko vrijeme dok je bila u Velikoj Kladuši radila je kao predavač. I danas od svih aktivnosti najviše je ispunjava pomaganje drugima i rad s djecom. 

-    U Gradskoj knjižnici Vodice pomažem djeci podučavajući ih matematiku i kemiju. I to radim besplatno, što često iznenadi roditelje, posebno u današnje vrijeme. Ali, pomažem ponajprije da shvate i zadovolje za prolaz. I onda nema smisla to naplatiti. Kad bih nekom pomagala za bolju ocjenu, za peticu ili barem četvorku možda bih i naplatila. Ovako nema potrebe; tim više jer to radim s guštom i ispunjava me. Raduje me kad mogu pomoći ali napominjem da djeca s instrukcijama trebaju početi sto prije ukoliko imaju poteškoća s nekim predmetom. Djeca koja dolaze kod mene na instrukcije nisu samo iz Vodica. Ima ih iz Tribunja, Pirovca… Nikad nikog nisam odbila i uvijek rado pomognem – s osmijehom dodaje Cvita.

Kao tajnica u Udruzi umirovljenika Vodica svoju dužnost obnaša dvije godine. Organizira putovanja, večere, domjenke...a rado se i druži sa svojim „curama“ iz udruge. Nalaze se ponekad i na kavi, ali najdraže im je kada se dvaput tjedno nađu u Gradskoj knjižnici Vodice na medicinskoj gimnastici kako bi održale kondiciju.

U Petanque klubu Vodice posljednje dvije godine aktivna je balotašica, a ujedno i tajnica kluba. Svaki dan, kad im vremenske prilike dozvoljavaju, nalaze se i igraju na balote. 

-    Petanque je poznata francuska igra i vrlo je slična klasičnim dalmatinskim balotama, ali neusporedivo je dinamičnija i može se igrati  bilo gdje i na  bilo kakvom terenu. Dvaput godišnje imamo županijski i međunarodni turnir. Iako smo tek dvije godine u ovom sportu vrlo rado se odazivamo na sve turnire. Na posljednjem turniru nismo se visoko plasirali, ali to nam nije nikada ni cilj. Ono što nam je važno je dobra zabava i druženje, a toga nikad ne nedostaje – nastavlja Cvita.

U Vodicama uz sve obveze koje ima rado ode u kazalište i pogleda dobru predstavu. Najmanje jednom godišnje nalazi se i sa svojom studentskom generacijom i to su joj vrlo lijepa druženja koja nikada ne propušta. 2019. godine i sama je organizirala druženje kod sebe u Vodicama. Cijela njena generacija je bila oduševljena, a djelatnici Gradske knjižnice Vodice na čelu s ravnateljicom Sanjom su joj uvelike pomogli u prezentaciji grada Vodica. 

Mada živi sama u Vodicama, ne osjeća se ni najmanje usamljeno; tu su joj majka, sestre, te mnogi bliski prijatelji i sumještani. Svako ljeto joj dođu kćer koja živi u Zagrebu te sin iz Moskve s obitelji.  Posebno tada je ispunjena jer joj cijelo ljeto proleti družeći se sa svojom djecom i unučadi koju obožava. 

-    Kada sve saberem život mi je jako dinamičan i za ničim ne žalim, osim što nemam vozačku dozvolu. Da sam malo mlađa još bih i to napravila i onda bih bila mirna – s osmijehom je zaključila Cvita.